“Djeca koja se sada inkarniraju na Zemlju igraju ogromnu ulogu u tranziciji planeta. Dok su još dojenčad, nema nijednog od njih koji nije duboko povezan sa svojim stanjem svijesti od prije rođenja. Gerald Jampolsky ispričao nam je priču o jednom mladom paru koji osobno poznaje, a taman su iz rodilišta u kuću donijeli bebu. Tom prilikom njihova trogodišnja kći  prvi put je vidjela bebu. Od tog trenutka, trogodišnjakinja je neprestano zahtijevala da bude nasamo s njom. Roditelji su bili začuđeni njezinom upornošću, ali i u strahu da možda ne namjerava ozlijediti bebu ili nešto slično. Konačno, nakon dugotrajnog insistiranja, osmislili su plan kojim će nadzirati što njihova kći namjerava  s bebom. Jednom kada budu nasamo  postaviti će interkom za bebe kojim će preko zvučnika osluškivati što se u sobi događa .

Pustili su svoju kćer u sobu gdje se nalazio krevetić i zabrinuto osluškivali. Uskoro se začuo njezin glas:

Bebo, pričaj mi, reci mi o Bogu – počinjem zaboravljati!

Paxton Robey, “Nema vremena za karmu”