Sjećanja su naslage energije prilijepljene na našu auru. Ona se hrane nama jer smo im atraktivni i jestivi. Kad postanemo “nejestivi”, emocionalno nezanimljivi, ona će otpasti. Mi ih možemo zamišljati kao nekog parazita, odnosno entitet koji, poput energetskog kolaža, popunjava svoju emocionalnu glad uzimajući je iz naše aure.

Sjećanja će otići kad ih pustimo, neće prije. Otpuštanje je ključ, a svi alati služe samo da nam u tome pomognu. To je elementarno shvatiti kod Ho’oponopona: mi smo ti koji sve držimo. Znači, treba otpustiti ideju da će nas sjećanja (patnja) pustiti na miru. Neće. Mi ih moramo otpustiti.

Ho’oponopono je praksa s dalekosežnim posljedicama, beskrajno dalekim: on ima veću misiju od tzv. sreće na Zemlji: cilj je evoluirati, osloboditi se utega i ne vraćati se više ovdje. Stoga drama i intenzitet životnih situacija, a posebno u odnosima, mogu biti sve veći i veći kako čistimo. Znači, toga će biti jer smo rekli da želimo preuzeti odgovornost za svoj život, otpustiti i osloboditi se.

Paradoksalno je da prakticiramo Ho’oponopono, a opet svi želimo lagodniji život, želimo da nas se pusti na miru i da nema drame. To je skriveni dio, i samo nas zatekne, izbezumi i šokira. Nije to baš jednostavno. Kad preuzmeš odgovornost sve je moguće u pozitivnom smislu, ali i negativnom. I dok je drama, treba nam pomoć, fokus na Ljubav, treba nam energetska utjeha, stanje ekstaze kojim ćemo prebroditi te krize, umor, zasićenost i iscrpljenost. Treba nam unutarnji mir.

Otpuštanje je nevezanost za dramu. Ono je o povjerenju. Ako imamo smrtonosnu bolest um kaže da je gotovo, da je ajme. Povjerenje kaže: “Čistim i preuzeo sam odgovornost. Ako umrem – čistim i preuzeo sam odgovornost. Imam povjerenje da kroz ovo više neću trebati prolaziti. Ako preživim – čistim i preuzeo sam odgovornost. Imam povjerenje jer je ovo zbog nečega dobro, ima neku stvarnu svrhu. Možda moram nekome drugome pomoći da čisti i preuzme odgovornost?”

Ali to ne znači da se morate apatično prepuštati depri i patnji i reći tako mora biti! Imate pravo djelovati i dezintegrirati te osjećaje energetskim radom. Znači, problem je tu, čistim, ali idem disati. Idem na planinu. Idem na plažu. I tu, baš tu se krije sreća! Ona je proizvod svijesti, a ne okolnosti.

Život je vaga: uvijek su dvije strane u njemu. Um odabere koju će obnavljati unutarnjim dijalogom, a to je najčešće ova od “ajme”. Onda ta strana postane dominantna, svu energiju nam uzme i stalno nas iscrpljuje. No, vaga je i dalje tu! Njezina druga strana čeka da joj dodamo malo težine da se podigne i preuzme inicijativu. Taj uteg je Ljubav, to je taj Volim te/Hvala ti.

Kada na patnju ustrajno i nepokolebljivo dodajemo Volim te, njezina dominacija će vremenom opadati. Naša energetska konfiguracija u auri se mijenja, postaje “nejestiva” patnji. Um (sjećanja) tada izvodi manevre i traži drugi povod kojih ima u izobilju jer smo sve to uredno i marljivo skupljali tko zna koliko vremena. Što mi više čistimo, ovaj će biti sve uznemireniji jer mu ponestaje hrane. To se onda manifestira kao strah, tjeskoba i nelagoda.

Jedini način borbe je energetski preustroj pažnjom na Ljubav. A to je strategija otpuštanja: da bi mogli otpustiti patnju, moramo to kompenzirati s nečim jačim, nečim što ima snage vratiti nas na kolosijek krajnje namjere našeg boravka ovdje: sloboda i odlazak negdje drugdje prema daljnjem napredovanju.

 

 

PREUZMITE SVOJU BESPLATNU KNJIGU!
Uživajte u predivnoj knjizi 'Crtice o Ljubavi i... Ho'oponoponu'!
Ispunite podatke u poljima i knjiga je vaša! Cijenimo vašu privatnost i podaci se neće ni u kom slučaju dijeliti dalje, a spamanje ne dolazi u obzir!
Powered by Optin Forms

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Da bi poslali vaš komentar, molim vas ukucajte valjanu brojčanu vrijednost: Vremensko ograničenje je prošlo. Molim vas osvježite.