Planetarno popularna hipnoterapeutkinja Marisa Peer u svojoj sjajnoj knjizi Ultimate confidence (koja će uskoro izaći u hrvatskom izdanju) iznosi lijepo objašnjenje zašto zaglavljujemo u životu, zašto nam se ciljevi ne ostvaruju. Ona kaže da mi za sve vezujemo bol (nelagodu) i užitak, a um se tome povinuje. Ako je negdje neka bol, um će sve učiniti da je izbjegne i makne nas odatle. A on gotovo uvijek pobjeđuje! Znači, ako želite vrhunsku karijeru, za to ćete vezati užitak, za taj cilj. Ali je problem što ćete vezati bol za odlazak na intervjue za posao, za radnje koje trebate učiniti da bi došli do toga (buđenje rano ujutro, obilazak institucija, praćenje web portala isl.). To znači da ste vezali bol i užitak za isti cilj!

Kao bebe dolazimo na svijet s najvećim mogućim pouzdanjem. Volimo pažnju, dobivamo sve što poželimo, i svi nas vole. To nam je najnormalnija stvar na svijetu. Ipak, tijekom odrastanja i socijalizacije razvija se drama i otpor uslijed kriticizma, zlostavljanja, zanemarivanja, uvrijeđenosti, i slično, bilo kod kuće, u školi od strane učitelja ili među ostalom djecom. Marisa navodi primjer kada je vodila svoju četverogodišnju kćer u školu s još par njezinih prijateljica. Često je za vrijeme vožnje znala reći: “Tko zna pjevati?”, a one bi sve razdragano podigle ruku i govorile: “Ja, ja, ja znam pjevati! Ja sam izvrsna u pjevanju!” Tada bi sve u glas počele pjevati. To je za nju bilo vrlo slatko, to njihovo nesinkronizirano pjevanje i pogrešan tekst pjesme, ali s bezbrižnim uvjerenjem da zvuče izvrsno.

Ona zatim navodi: “Da sam ih kojim slučajem ovo pitala u dobi od četrnaest godina, one bi se samo dublje uvukle u sjedala, zakolutale bi očima, sablažnjavale se i ignorirale me, a moja kći bi me kasnije napala da sam je osramotila pred njezinim prijateljicama. Do četrnaeste godine one su već pokupile debeli strah od prosudbi, naravno najveći užas je od onih negativnih. Takvo što ne postoji kod beba”.

Dakle, vrlo brzo pouzdanje pada na nisku razinu, a mi razvijamo podjelu svih stvari na bol (nelagoda) koja je najčešće nesvjesna i užitak (svjesni dio). Ako za nešto osjećamo nelagodu, um će sve učiniti da nas odvede što dalje od toga, nastojat će izbjeći tu situaciju kako god može. Izbjegavat će bolnice, odlaske na rutinske kontrole, susrete s bivšim partnerima, članovima obitelji ili poslodavcima. Ako želimo povišicu (užitak), nećemo je ostvariti ako smo vezali bol za pitanje poslodavcu da nam je da!

Ako malo rekapituliramo svoj život, primijetit ćemo da je zapravo sam cilj tek djelić cijele priče, mali dio koji je jako prigušen nesvjesnim odbijanjem procesa koji bi doveli do njihova ostvarenja.

Kod užitka prisutna je privlačnost, osjećaj ushićenosti i Ljubav. Veze i brakovi se raspadaju jer se u njih upliće bol, odnosno, unesu prevagu na svoju stranu u tom odnosu nakon početne vladavine užitka. Ljubav je proces u trajanju, nema početak ni kraj, dok bol ima svoju cjelinu, može je se izolirati i iscijeliti. Bol je rezultat trauma iz tko zna kojeg vremena, to je sjećanje koje se ugnijezdilo u naše nesvjesno i od tamo skriveno i nesmetano djeluje. Ona nam se manifestira kao strah i neugoda, lijenost, apatija, depresija ili osjećaj tlake. Kada osjetimo takve stvari to je signal: neko sjećanje se pojavilo iza zavjese i intervenira u naše odluke, samopouzdanje i Ljubav prema sebi.

Namjeravanje Ljubavi (užitak) je dodavanje utega na tu vagu koja nam određuje životni tok. Ljubav prema sebi je ključ proširene svijesti i slobode da djelujemo s užitkom kroz životne izazove i rješavamo ih s manje uložene energije. Premda je Ljubav divna, potiče radost, sreću, i svi je želimo, zanimljivo je da se mnogi ljudi vezuju daleko više za bol i to im stalno navlači životni tok prema patnji i bolestima.

Ljubav nije opcija, ona je prioritet. Zapravo, dok prakticiramo čišćenje sjećanja i podataka iz svoje podsvijesti, mi uklanjamo sve ono što zaklanja Ljubav i uvjerava nas kako je ona mit. Količina mira u nama ovisi o količini osviještene Ljubavi, to je neosporna činjenica.

Svaki nesvjesni proces ima svoju korespondenciju u tjelesnoj energetskoj mapi. Neke kulture s Dalekog istoka još iz davnih vremena obnavljaju energetske tokove unutar cijeloga tijela i vraćaju prirodnu ravnotežu u njih, koji zatim djeluju i na bol, odnosno objekte za koje smo ju vezali.

Stoga osjećajima nelagode, depresije, unutarnjeg kaosa, moramo davati energiju, iscjeljivati ih Ljubavlju i pažnjom, jer mi inače radimo suprotno: stalno ih hranimo još većim strahom! Ako, naprimjer, osjećate nelagodu zbog odlaska na sudsko ročište, sjednite, uđite u tišinu i vizualizirajte kako hodate do zgrade, kako ulazite u sudnicu, i pratite svoj strah koji se pojavljuje. Preobratite ga u Volim te, u Ljubav i zahvalnost. Namjeravajte Ljubav u toj slici! Zagrlite u mislima sve aktere procesa, znane i neznane, izrazite im zahvalnost za priliku da to očistite iz svog života. Budite kreativni. Ne očekujte rezultat, ne zamišljajte presudu, samo osvijestite svoju bol u tom sjećanju i dodajte joj energiju Ljubavi. Ta energija je povjerenje, ona će unijeti ravnotežu i mir. A s tim možete čuda napraviti, zar ne? Recimo, možete dopustiti Inspiraciji da vam ponudi razrješenje. 🙂

 

PREUZMITE SVOJU BESPLATNU KNJIGU!
Uživajte u predivnoj knjizi 'Crtice o Ljubavi i... Ho'oponoponu'!
Ispunite podatke u poljima i knjiga je vaša! Cijenimo vašu privatnost i podaci se neće ni u kom slučaju dijeliti dalje, a spamanje ne dolazi u obzir!
Powered by Optin Forms

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Da bi poslali vaš komentar, molim vas ukucajte valjanu brojčanu vrijednost: Vremensko ograničenje je prošlo. Molim vas osvježite.