Jedan čovjek se požalio indijskom mistiku Osho Rajneeshu da se nikako ne može ostaviti pušenja i da je je sve pokušao. Čovjek je imao trideset godina pušačkog staža i sad je osjećao umor i malaksalost. Štogod da je pokušavao kako bi se ostavio, nije mu uspijevalo, uvijek bi se vraćao toj navici. S vremenom je izgubio svoje samopouzdanje, znao je da ne može više ništa učiniti jer jednostavno nije imao snage prestati s pušenjem. Konačno je zamolio Osha za pomoć.

Osho mu je rekao:

“Nitko ne može prekinuti pušenje, važno je da to razumiješ! Pušenje sada više nije stvar tvoje odluke. Ono je ušlo u svijet tvojih navika i tamo je pustilo korijenje. Trideset godina predstavlja dug period! Ono se ukorijenilo u tvom tijelu, u tvojoj unutarnjoj kemiji, proširilo se svuda po tebi. Prestanak pušenja više nije samo stvar odluke, jer tvoj intelekt ništa više tu ne može učiniti. Um je nemoćan; on može nešto početi, ali ne može to tako lako prekinuti. Kad nešto započneš i upražnjavaš duže vremena, onda to postane automatizirano i sad je tvoj zadatak da to de-automatiziraš!
Evo što ćeš učiniti: zaboravi na svoju želju da prestaneš pušiti! Za tim više nema potrebe! Trideset godina si pušio i tako živio; naravno, to je bila patnja, ali si se uspješno i tome prilagodio. I što će sad značiti ako umreš nekoliko sati ranije od onih osoba koje nisu pušile? Što još namjeravaš učiniti? Što si učinio do sad? U čemu je onda stvar – hoćeš li umrijeti u ponedjeljak, utorak ili u nedjelju, ove godine ili one – kakve to ima veze? Zato sljedeći put od toga načini meditaciju.”

Čovjek je bio iznenađen: “Što? Meditaciju?”

“Da”, nastavio je Osho, “ako zen monasi mogu od ispijanja čaja napraviti meditaciju i ceremoniju, zašto ne? Pušenje može biti isto tako lijepo kao i meditacija. Dakle, slijedeći put kad budeš vadio kutiju cigareta iz svog džepa, uradi to sasvim polako. Uživaj u tome, nema nikakve žurbe! Budi svjestan, budan, pažljiv, izvlači kutiju polako s potpunom svjesnošću. Potom počni sasvim polako izvlačiti cigaretu iz nje. Čini to svjesno i smireno – ne na stari užurbani način, na nesvjesni način, mehanički! Onda lupkaj s cigaretom po kutiji – ali veoma pažljivo! Oslušni zvuk tog tapkanja upravo na način kako to rade zen ljudi kad osluškuju zvuk proključale vode na kuhalu… I miris! Pomiriši cigaretu i osjeti njenu ljepotu.”

Čovjek mu na to reče: “Što to govorite? Ljepotu?”

“Da, to je prelijepo”, nastavio je Osho. “Duhan je Božanstven kao i sve drugo. Pomiriši ga, to je Božanstveni miris.”

“Zar se šališ?”

“Ne, ne šalim se! Potom stavi cigaretu u usta s apsolutnom sviješću, zapali je s potpunom budnošću. Uživaj u svakom pokretu, u svakoj radnji i nastoj sve to podijeliti u što je više moguće radnji, tako ćeš biti svjesniji svega toga. Povuci prvi dim: osjeti, to je Bog u obliku dima! Hindusi kažu: ‘Annam Brahm’ – ‘Hrana je Bog’. Zašto ne pušiti? Sve je Bog. Povuci taj dim duboko u svoja pluća – to je pranayama (praksa disanja indijskih jogija). Zatim ispusti dim, opusti se, pa uzmi slijedeći dim – radi to veoma polako.
Ako to budeš radio na taj način, bit ćeš vrlo iznenađen – ubrzo ćeš uočiti svu glupost toga. Ne zbog toga što su ti drugi govorili da je to glupo ili zato što su govorili da je to loše! Nego ćeš ti sami to uvidjeti! A taj uvid neće biti samo intelektualan. On će poticati od tvog cijelog bića; to će biti viđenje tvoje cjeline. A onda jednog dana, ukoliko to otpadne – otpast će! Ako se nastavi, nastavit će se! Ne trebaš se brinuti zbog toga.”

Nakon tri mjeseca upražnjavanja ove tehnike, čovjek se vratio i rekao: “Otpalo je.”

“Sad pokušaj to i sa drugim stvarima, jer u tome je tajna, u de-automatiziranosti. Kad hodaš, hodaj sporo, pažljivo i s promatranjem. Kad gledaš, gledaj pažljivo, promatrački i vidjet ćeš da je drveće zelenije nego ikad prije; ruže će biti bogatije nego ikad prije. Osluškuj! Kada slušaš, slušaj pažljivo. Kada govoriš, govori pažljivo. Neka cijelo tvoje budno djelovanje postane de-automatizirano.”

Osho – Narančasta knjiga