U mitologijama uvijek postoji neka prijetnja na ulazu pred vratima slobode ili obilja, tipa: “Ako prođeš, bit ćeš rastrgnut”. Ovo je prastari arhetip, sjećanje koje je strah izobličio, a zapravo nas pita: “Da li želiš tek preživljavati dišući kroz slamčicu života kojeg ionako imaš zagarantirano ili želiš biti povezan s Izvorom moći kojeg ti život pruža?”

Pa da li da prođem onda i kako?

Proći mogu samo ako propustim Ljubav kroz sebe, kroz svoje kosti, svoje tijelo, sve svoje. Ako kažem stvarnosti života: Volim te! Tada se mogu obnoviti i početi iz početka. Tamo iza tog praga gdje Ljubav je mjera za sve, neću moći proći ako i sam nisam mjera za Ljubav.

Ako dobro protrljamo svoje uspavane oči vidjeti ćemo da tamo na ulazu zapravo piše: “Vi unesite svoju Ljubav u život, radije nego da čekate da život unese Ljubav u vas.”

Leave a Reply