Da bismo živjeli punim Svjetlom, potrebno je prvo potvrditi život sam. Nevolje i problemi se stalno potvrđuju, jer svakog trena neko sr.nje! Gdje god da pogledali loše vijesti se vrpolje oko nas, a um ih pečatira onim ogromnim pečatom kao kad javnog bilježnika .

Ali tko potvrđuje Ljubav? Mlati li tko štambilje po dokumentima na kojima piše Volim te? E, to je izazov! Usred sve te halabuke čuti taj zov Ljubavi koja se potvrđuje i životom nas vabi. Život je istinit u onoj mjeri u kojoj je Ljubav u njemu vidljiva. Ako Volimo nepokolebljivo, ako Ljubimo stvarnost na najjače, onda možemo reći da živimo punim Svjetlom.

Jasna je namjera Voljenja: to svjesnost žudi da se oblikuje za nas, da svijet sobom ispuni i u njemu nas orijentira. Tako, svaki put kad kažemo Volim te, potvrđujemo da živimo! Tada sve ima neki sasvim drugi smisao, svaki udah, izdah, svaki korak i pogled imaju Božansku vrijednost. Jer sitna mrvica Božanskog u nama nema drugog zadatka nego da raste.

Volim te je tako i sunce i zemlja, zrak i voda kojima uzgajamo tu Ljubav u nama. Dopustimo zato neka Sebe raste! To je sve što trebamo učiniti da bi živjeli, sve!

“Ljubav u knjizi”