Kod Ljubavi, najveći izazov je u njezinom neosobnom dijelu. Što ona više gubi oblik, to je bezuvjetnija. Izazov je u tome da sve to moramo potražiti u njezinom Izvoru, a on je unutar nas.

Ali što to znači unutar nas? Gdje je to, u stvari? To je skriveni svijet, zaboravljeno bespuće čiste svijesti. Ogromno je to područje, poput sna koji sanjamo svake noći, a u njemu putujemo mnoštvom univerzuma.

Tako, najmoćnija Ljubav, njezin najapstraktniji dio, skriva se u dubinama našeg bezdana. A osvijestit ćemo je ako ju prestanemo prosuđivati, tumačiti i objašnjavati. Ovi su poput krpelja koji Ljubavi kradu energiju. Ono što iza njih preostane je ništa, tek sumaglica poput industrijskog zagađenja u Šangaju, a mi mislimo da je to sve!

Ljubav je prisutnost čiste svijesti, jedini Izvor života. Moramo joj zato dopustiti da nas oslobodi od vlastite tiranije nad nama samima, da govori iz nas, da voli iz nas i ponudi nam bezbrižnost i povjerenje.

Računajte na to da smo sve to bili prije “nas”, prije opisa, onoga što smo zaokružili i definirali kao stvarnost. Kaos je tek nedavno došao, to je malena mrvica, tek prostor između dvije crtice trilijunki sekunde na satu postojanja. Ali zapanjujuće je kako nas je upravo ta mrvica doslovno otela, zatočila, određujem nam tko smo, zašto smo!

Tako mala sitnica, zamislite!