on 12/07/2016
Kada balon ispunite zrakom i zatvorite otvor, on će zadržati taj novi oblik što je nastao. Ta nova forma, ispunjenost, sad je njegovo glavno obilježje. Što god osjećamo sada u sebi, što god da proživljavamo u životu, sve su to odlike balona ispunjenog sadržajem iz prošlosti, programima i sjećanjima. Ono što mi trebamo učiniti je odčepiti ga, umjesto da čvrsto držimo taj otvor s napetim strahom. Ipak, nije sve tako beznadno, jer mi imamo svog diverzanta, sabotera koji će, ako mu damo priliku, iznutra minirati svu tu napuhanost. O tome je bilo riječi u prethodnim poglavljima kao o “Praljubavi”, onoj Božanskoj iskri koja je bila prva i na nju smo nataložili sve ono što nam sad oblikuje realitet, mjehur našeg sna. Ako samo na trenutak dopustimo Ljubavi u nama da se prisjeti svoje prostranosti, svoje veličine, bit će nam lakše započeti put osvještavanja da smo u stvari Ljubav u formi čovjeka, a ona je unutar te forme – nas. Ljubav je dakle, preuzela obličje i ima iskustvo Sebe u ovom svijetu i to je njezin privremeni oblik, nešto što je definira kao entitet u postojanju. Sada ona djeluje u svojoj namjeri da iskusi materiju, skučenost i formu.
Međutim, problem je nastao jer smo se vezali za napuhani balon, a Ljubav smo odbacili, ili u najboljem slučaju – zaboravili. Iscjeljenje počinje kad preuzmemo odgovornost za svoju napuhanost i odlučimo to otpustiti. Volim te je sveta kompenzacija za sve sile koje su zatočile naš identitet, za sva ogledala što nas prikazuju ovakvim i onakvim! To je iglica koja će učiniti BOOM naše samovažnosti i priznati da je rasulo koje je potom nastalo, zapravo činjenica osviještene Ljubavi kao jedine Istine.