Ljubav, kao što smo rekli, osvještavamo voljenjem sebe, a to znači biti svjestan sebe kao svjetionika – jedinog izvora svjetla u okolnom mraku programa i iluzornih ideja o svijetu. I premda nas uistinu nitko ne može naučiti kako točno voljeti sebe, ono što možemo i trebamo jest raditi na čišćenju svega onog što Ljubav prema sebi nije. A to ćemo prepoznati po tome jer će nas stalno htjeti razdvajati u više entiteta, parcijalizirat će našu prisebnost i žudnju za voljenjem.

Primjerice, ako insistiramo da smo dva – tijelo i um – to nije Ljubav, tek sjećanje o njoj, i to čistimo. Čišćenje je tako, povratak u Jedinstvo koje je poput vode u posudi. Ako dodamo još vode, ona će uvijek biti jedinstvena i cjelovita, nikad neće biti dvije vode unutra. Ako je dalje ulijemo u jezero ili more, opet je cjelina, sve veća i veća!

Voljeti sebe znači biti vodom što se gomila u posudi Božanskog tijela i s tim trajnim širenjem graditi svjesnost da je sve to nedjeljiva cjelina.

Ljubav u knjizi

❤