Snovi su zaista vjerno ogledalo naše Duše, u njima ona živi, a s nama komunicira reflektiranjem sadržaja kojeg se mi povremeno tu i tamo sjetimo prije negoli se promeškolji, baš kao površina vode u kojoj vidimo svoj odraz. Ako malo promotrimo prirodu snova, doista se puno toga u budnom životu može preko njih usporediti i objasniti. Jedina razlika je što su snovi kao tek snimljeni film, nitko ih nije montirao, nije ništa popravljao, ne možemo odabrati najbolje scene, a izbaciti loše. U snu je sve kako jest, bez kalkulacija, bez trgovine i samovažnosti u kojoj bismo se nadmetali s realnošću koja nas okružuje.

Volim povlačiti paralele sa snovima, jer su to odlični primjeri, a svi ih poznaju. Dakle, u snu vi percipirate sadašnji trenutak i nemate svijest o okolnostima toga, niti vas zanimaju. Samo ste tu, sudjelujete u snu i imate iskustvo. Nema analitike, niti logike, nema bojazni da će to nestati. A kada se probudite, ipak sve nestane! Žalite li za tim sjećanjima? Jeste li u strahu da su otišli nepovratno? Snovi su iskustvo života, baš kao i java, ali smo u snu oslobođeni ovisnosti o tom iskustvu, sasvim smo u miru oko tih sjećanja. Nešto više o snovima će biti riječi u posebnom poglavlju.

Citat iz knjige “Ljubav u knjizi”