Često dobivam pitanje “čistim, a događa mi se ovo i ono, što bi to moglo biti?”

Ho’oponopono nije terapeutski oblik iscjeljivanja. U njemu nema linearnih uzročno-posljedičnih veza u kojima se jedno uvjetuje drugim. To je praksa čišćenja naših sjećanja, podataka i programa iz podsvijesti. Dakle, pretakanje zraka iz jedne posude u drugu. Nama je to zrak, jer nemamo pojma, kao što je svemir “prazan” jer nemamo pojma.

Znači, što god se pojavi mi nemamo logičnog objašnjenja za to. Imamo samo još pitanja, na koja praktički ne postoje odgovori temeljeni na Znanju. Ali to nije karakteristika samo za Ho’oponopono, u bilo kojoj duhovnoj disciplini postoji takav odnos: “djelovanje – pitanje – ?” Samo u znanosti se insistira na konkretnim odgovorima i na temelju njih se poduzimaju slijedeći koraci.

Dakle, za tvrdnju “hopsam i sve mi je gore” nema konkretnog odgovora koji će izroniti iz Znanja. Samo špekulacija “mislim, možda, da nije, jesi li” i slično. Sve to proizlazi opet iz sjećanja, a samim tim nas gura u zaglavljenost. Iznimka je samo ako imate učitelja koji ima sposobnost viđenja pa vam može nešto konkretnije reći. No, neće vam ni on reći: “Čuj, ta anksioznost ti je došla u ljeto 1768. godine, kada si bio sluga u dvorcu, pa te gospodar mučio za svaku pogrešku”. Neće. Reći će vam: “Nastavi s čišćenjem i imaj povjerenje.”

Ako, naprimjer, prakticirate molitvu, nakon svake pojave što vam dođe – jednako tako ćete imati pitanja “zašto to, kako to”. Ali nećete imati zadovoljavajući odgovor. I što ćete napraviti? Imate dva izbora: nastaviti s molitvom (i djelovati) ili insistirati na odgovoru (i zapetljati se u cijeli niz špekulacija).

Iza “hopsam i događa mi se to i to” stoji jednaka dilema. Na nama je izbor što ćemo učiniti. Što god da učinili dobro je, sve je to učenje i negdje će nas odvesti. Razlika je samo u preuzetoj odgovornosti. U slučaju nastavka čišćenja zamašnjak će se nastaviti vrtjeti, dapače, dobit će i na brzini jer smo uštedjeli malo energije. Tko zna, možda u nekoj specifičnoj brzini stignu svi odgovori, sve Znanje?

Sve drugo je kočnica.

U konačnici ćemo doći do razumijevanja da zapravo i nemamo izbora. Preostaje nam samo rad, koji god da to bio, Ho’oponopono ili nešto drugo. To je jednaka ustrajnost kojom kuca naše srce. Zamislite da ono kaže: “Kucam, a stalno mi se nešto događa, kako to?”