Mi smo jako zbunjeni u smislu toga zašto nam se događaju loše stvari u svakodnevnom životu, a uopće nismo loše osobe, nismo zli, ne krademo, ne varamo, želimo drugima dobro, i tako dalje. Problem je što je ono što stvara probleme nevidljivo i nalazi se u podsvjesnom bezdanu. Površina tog bunara može biti s ponekim valićem, može se ponekad malo i namreškati, i to je ono što mi vidimo. Ipak, iz njegovih dubina dolaze nevidljivi valovi ili vibracija koje čine kaos.

Naša udaljenost od izvora problema je zaista nevjerojatna! Mi jednostavno nismo u stanju ni na koji način percipirati vlastiti udio u metežu jer smo tako hipnotički zaljubljeni u ono vidljivo, opipljivo i društveno utvrđeno. Mi smo uvjereni kako je dovoljno otpustiti vrh ledenjaka, ali golema masa dolje ispod je ta koja čini valove i podvodne struje što nas nose u problematične smjerove. Otpuštanje je zato uvijek nasumice, naslijepo i apstraktno. Caka je u tome da se mi uopće ne moramo baviti s tim što točno otpuštamo, a eto, mi se uporno baš s tim bavimo!

Ho’oponopono je vrlo jednostavan, ali ustrajnost i volja da ga se prakticira baš i nisu. Moramo razbiti puno navika i otpora, jer se sve buni i proglašava to apsurdom. Zapravo, jedina praksa je u tom dijelu – kako ustrajati u čišćenju! Nije nikakav problem reći Hvala, to je jednostavna riječ i svi znamo njezino značenje. Ali je problem sjetiti se izgovoriti je i odustati od objašnjenja zašto, kako, komu, čemu. Znači, praznina nas užasava, a besmisao obeshrabruje. Cijela praksa, sve knjige, radionice, intervjui govore samo o tome kako prevazići bezličnost kod prakticiranja otpuštanja nevidljivih parametara percepcije, kako odoljeti znanju što se događa! Samo o tome se radi! Jer, cijeli smo život sebi objašnjavali svoje postupke, citirali ih jedan po jedan i pogledavali iza dva gdje su garancije za uspjeh. A sad to odjednom nije dobro, treba to otpustiti?

Da, baš to treba otpustiti! A opet, ne treba ništa nego reći Hvala! Kakva je ovo samo zavrzlama! Krenuli smo od Hvala, ušetali smo u ogromnu knjižnicu objašnjenja zašto Hvala, i opet završili na Hvala. Izgleda kao da baš moramo preokrenuti svijet radi te jednostavne riječi!

Čini se da je jednostavnost čovjeku nepoznato stanje svijesti. To je potpuni pomak pažnje, neko nedohvatljivo čudo koje se zove zahvalnost, iako svi dobro znamo što je ona. Priroda nas uči kako biti jednostavan i kako živjeti unutarnju sreću. Svugdje oko nas su lekcije, seminari i “videa” o tome, događaju se upravo sada! U tom bivanju manifestira se Ljubav, jer ona je najjednostavnija stvar na svijetu! A iz nje sve kreće, zar ne?

Možemo sada posvetiti svoje vrijeme i energiju u principe jednostavnosti oko nas. To će nas naučiti koliko je zaista jednostavno to Hvala, jednom kad se odustane od podataka iza te riječi. Tada će se dogoditi da ćemo imati žive podsjetnike i nećemo se morati boriti da se sjetimo izgovarati tu riječ. Sve oko nas će je izgovarati, doslovno ćemo ju moći vidjeti! To je sjajna meditacija za svaki dan: tragati za zahvalnošću goluba dok žuri prema mrvici kruha ili listu koji se zahvaljuje vjetru što mu je pomogao da se oslobodi! Čudo opažanja će se preseliti i na naše tijelo, pa će se pluća zahvaljivati zraku, a stanice vodi. Koraci će voljeti noge, a tlo davati znakove srca kao podršku našoj misiji da budemo u stanju zahvalnosti. A zamislite kad tomu još dodamo i Volim te!

Pa eto zadatka za danas! 🙂