Ljudi odavna vode polemike može li se voljeti sve ljude, je li to moguće, treba li s tim se baviti ili ne treba, čemu to služi, i slično. Vode se i polemike je li bezuvjetna Ljubav glupost, narcisoidnost, potisnuti strah, je li ovo ili ono…

Premda u nekoj apstraktnoj dubini svoga srca znamo da su uvjetovana i bezuvjetna Ljubav jedno te isto ili barem dolaze iz istog Izvora, ipak dolaskom na ovaj svijet Ljubav postaje zaduženje života. Jednom smo to bili, a sada se čini se kao da je netko ugasio svjetlo ili nam je stavio povoj na oči, odjednom smo se našli u nepoznatoj tami, imamo neko sjećanje da bi tu moralo biti nešto, neka veličanstvenost, pa pipkamo rukama, udaramo u predmete slijepi i frustrirani. Od tada pa nadalje naša misija je postala traganje za tim sjećanjima o Ljubavi. No, ne snalazimo se baš dobro, pa smo sve ljući i nervozniji u traganju za dokazima kako Ljubav izgleda, gdje se nalazi, koliko je teška i koliko košta. Vrlo smo ozbiljni u tome, postajemo spremni na sve, žestoko se borimo oko bujica korumpiranih informacija do kojih dolazimo. Neprestano tražimo potvrde o Ljubavi, pristajemo na energetsku razmjenu, trgovanje kvalitetom i kvantitetom Ljubavi.

U međuvremenu, na nepoznatom mjestu u dubini našeg bića, nalazi se žarište tog sjećanja, onog što smo donijeli sa sobom ovdje, pogonsko gorivo koje nas gura da izdržimo sve ovo, traume, bol i patnju stalnog traganja za tim istim Izvorom kojeg uvijek nosimo sa sobom.

Pa kako je onda moguće voljeti sve ljude na ovoj planeti, sve životinje, cijeli svijet? Po mom iskustvu, tome nas uči otpuštanje. To je praksa koja nam kaže: pokušajte voljeti iza oblika, iza riječi, iza želja i ambicija. Volite iza onog brda, pa opet iza one planine, pa dalje iza one pustinje, preko mora, jezera, kopna. Volite iza mjeseca, sunca, volite iza zvijezda, iza svemira. Ako volite na taj način prema Beskonačnosti, uvijek iza slijedeće prepreke, vaša Ljubav postaje golemo polje svijesti što prožima svu tu veličinu, provlači se kroz forme, oblike, sve ljude i druga živa biča, predmete, planete.

Vaša Ljubav doseže Božansku rezonancu u kojoj potpuno nestajete, raspliće se sva vaša uvjetovanost, ponovno se pali svjetlo spoznaje da ono nikada nije ni bilo ugašeno. Tada možemo voljeti sve ljude, bez pardona biti predani tom spokojstvu, praznini i tišini. Jer nije um koji sve to voli! To je ono neshvatljivo, ogromno, neizrecivo. To smo MI.

To je bezuvjetna Ljubav.