Nemoj nikad reći “to mi je jedina nada”! Kada to govoriš, komprimiraš svoju veličinu Božanske svijesti na jednu jedinu točku, kao da ničeg drugog nema. Nada je poput lopoča na jezeru i svi buljimo u njega, a ustvari, sve oko njega je život, Ljubav, svijest, iscjeljenje. Lopoč je tu samo da nam fiksira pogled i nekako nas zatoči u ideju da je samo on preostao. Kada prakticiramo otpuštanje, onda dajemo priliku i tome svemu ostalom što nas okružuje, jer sve je potencijalni instrument iscjeljenja, pa i sama patnja! Ako želiš identificirati svoj strah, pogledaj gdje ti je pažnja, otkrij što ti je jedina nada! Onda to ukloni, pa neka cijeli Univerzum bude tvoj iscijeljeni Ja.

❤