Povjerenje uvijek djeluje samo jedan korak ispred nas, pa čak je i to puno, ono djeluje dok je noga još u zraku! Programi i um, s druge strane, djeluju u beskrajnu prošlost, beskrajnu budućnost, pa čak i beskrajnu sadašnjost (nestrpljivost). Ovo je jedina razlika između njih!

Primjerice, idete kod poslodavca tražiti posao i već ste u panici jer zapošljava samo troje ljudi, a javilo ih se dvjesto! Um sve već zna i govori vam kako će biti teško, kako je velika konkurencija, vaše iskustvo nije dovoljno, nemate vezu, premladi ste, prestari ste, praktički sve scenarije će za vas predvidjeti i to, naravno, uvijek negativne. Sve su to sjećanja. Povjerenje vam, s druge strane, daje mir i vi ste opušteni jer znate da ako trebate baš vi dobiti taj posao, dobit ćete ga! I to ne zato da biste se obogatili, nego zato što ondje za vas postoji lekcija, nešto što trebate naučiti u svom životu. A možda baš taj mir trebate naučiti, taj spokoj povjerenja u širu sliku, iako nemate pojma čemu sve to, zašto sve to?
Dakle, svoje pouzdanje dajemo tom polu-koraku, ovoj sekundi u koju baš sad buljimo! Samo tome! Sve ostalo su sjećanja (strah).

Konačno, da bismo zaista bili u stanju prihvatiti i iskreno reći: “Neka bude kako treba biti”, potrebno je nešto što će nas podržati u tome, neka sila koja će prigrliti našu odluku da se prepustimo i imamo to povjerenje. To je kao kad smo zaljubljeni – gube se sve garancije za bilo što! Sustav se raspada, počinjemo pucati po šavovima razuma i logike, griješimo u svakodnevnim poslovima, ništa više ne drži vodu! Ali nekako i ne marimo, ne bunimo se, dapače, želimo da to traje, jako nam se sviđa to tiho ljubavno pijanstvo. Kad kultiviramo Ljubav prema sebi, mi u stvari održavamo to stanje gubitka takozvane kontrole nad životom i život nam tek sad postaje stvaran. Tada je i otpuštanje stvarno – ono sve pretvara u nemar prema normama koje su nam postavljene da ih naganjamo za života.

Citat iz knjige “Ljubav u knjizi”