Ljubav namjeravamo tako da gledamo njezinim očima. Gledamo ono što ona vidi, a ona vidi ono što mi gledamo. Mi započnemo voljeti, a Ljubav dovrši, dovede voljenje do kraja. Mi dopustimo, a Ljubav djeluje.

Namjeravanje je kretanje, stvaranje, most između ideje i realizacije, najkraći put. To je proces koji povezuje svu slojevitost Ljubavi u jednu nit. Na primjer, kao kad posijemo sjeme biljke. U njoj je ugrađena namjera za postojanjem, jednako kao i u nama. Ta njezina namjera služi se svim drugim namjerama da bi se samo-ostvarila – suncem, vodom, zemljom, zrakom, našom voljom da je uzgojimo. Cijeli taj proces, niz namjera, jedna je nit i samu sebe podržava. Zapravo, sve smo to mi, cijela ta gomila! Ali isto tako, mi smo njima oni.

To je namjeravanje Ljubavi: sve što radiš dio je lanca svijesti koji žudi za postojanjem u svakoj svojoj karici.

Namjeravanje nije jezik uma, to je jezik Duha. To je jezik Nule, unutarnje tišine. To je suradnja sa životom, s voljom da stvaramo.

Namjeravanje Ljubavi prisutnost je u životu kojeg sanja Stvoritelj. I kao što mi u snu pokušavamo ostvariti kontrolu, svjesnost, tako i Stvoritelj ostvaruje svoju svjesnost kroz naše buđenje u Njegovom snu. On se ne trudi biti objektivan, neovisan, stvaran. On ne interpretira.

Kada prestanemo interpretirati svoj san, svoj život, onda ćemo u njemu biti svjesni. Moramo zato dopustiti Ljubavi da ga živi i kroz sebe provlači. Jer da bi istinski živjeli svoj san mora postojati Ljubav prema njemu. Tako, voljenje života je voljenje svog snu u njemu – a to, baš to – je namjeravanje Ljubavi!

Nitko nas tomu ne može naučiti, jer san je moj, jedinstven, originalan. Namjeravanje Ljubavi jest voljenje te jedinstvenosti, njegovo poštivanje.

Kada kažem Volim te, dozivam Ljubav da se nagne prema meni i poljupcem mi da podršku da budem svjestan. Kažem joj: “Dovrši! Pokaži mi kako da istinski Volim!”

Odatle se ne vraćam više na staro. Jer sada namjeravam Ljubav.

❤