Budući da je sve energija, isto tako sve ima i svoj uzrok u njoj. Problemi su ništa drugo do energetska zaglavljenost – oslabljen ili čak i onemogućen protok energije u našoj auri/tijelu. Mi možemo reći da je ona po svojoj prirodi neutralna, bezoblična, i to bi mogla biti istina, ali istina je i da nemamo pojma, samo špekuliramo jer ne razumijemo.

No, to nam daje i slobodu izbora, pa ako toj bezobličnosti pridodamo nešto, neki opis, onda možemo reći da je ona bilo što, da je neka inteligencija, chi, prana, Bog, svijest, ali i sotona, demon, što god, ima toga . Sve je to OK, dokle god ne pridružujemo i “nateznu” silu Moje, Moj, Bolji, Jači, Ljepši, Moćniji i tu je sva tajna sadašnjeg trenutka ili prisutnosti.

Ja sam energiju proglasio Ljubavlju, a praksa koju radim je ne dodavati u nju sol, papar, ulje, ništa, pa čak ni malo vode . To je sva praksa koja jest, ujedno i najteža! To je čišćenje.

Dakle, kada govorim o Ljubavi, govorim o energiji. Kada vrebam Ljubav, vrebam energiju, a čistim priljepke i njezin sadržaj koji sam naslijedio sjećanjem i socijalizacijom. Ipak, u jednom trenutku trebat ću otpustiti i Ljubav, pa će energija biti opet bezoblična, svjetleća vlakna koja struje univerzumom, kako je neki (opet) opisuju.

Kada kažem da je Ljubav temeljna energija koja plovi univerzumom to će biti neka istina, ne možete ni na koji način to pobiti. Može vam se samo sviđati ta ideja ili ne. Stvar je u tome da energija treba raditi s nama, a ne da se borimo s njom. Trebamo joj dopustiti da bude integrirana u sve slojeve naše svijesti i da nam pomogne da otpustimo. To je ujedno i razlog zašto postoje nebrojeni načini energetskog iscjeljivanja i svi funkcioniraju. Pa iako, primjerice, kršćanin nikada nije čuo za chi ili pranu, kada ode na neko svetište s tumorom, zna se dogoditi da se vrati bez njega. Slično je i sa svim drugim tipovima iscjeljivanja.

Otpuštanje je ključ.

Koliko god mi ispirali napetost uma da pronikne u Ljubav, uvijek će nam ona izmicati jer nam njezina tajna promiče pred očima dok odmahujemo rukama i tjeramo “nebitnost” od “bitnosti”. To je kao da nekim uređajem idemo tražiti esenciju stvarnosti, pa zanemarujemo sve na što nađemo kako bi pronašli osnovu. Kao da mikroskopom tražimo najsitniju česticu i povećavamo do besvijesti, a zanemarujemo svaki slijedeći pomak leće kao nebitno jer mora biti još nešto iza. No, caka je baš u toj zavjesi koja se razmiče dok zumiramo, jer sve je to energija i potencijal u njoj je jednak kao i u najsitnijoj čestici.

Znači, u svakom podatku koji se krije u podsvijesti postoji energetski potencijal jer ga je energija i stvorila. Naša zadaća je otpustiti prtljagu koja je došla s njim sve dok ne ostane čista energija koja će se onda sama slobodno raspršiti i nastaviti strujati univerzumom.

Iscjeljivanje je u svakom segmentu stvarnosti, u svakom milimetru znanog i neznanog. Jedini je uvjet ne dodavati začine. Radim s Ljubavlju i to je to. Nešto je blokiralo njezin protok i ja sada imam problem. Moj zadatak je otkriti gdje je blokada, a ona je sigurno u pratećoj prtljazi. Moram, dakle otpustiti! Moram popustiti stisak “držača” koji je zaglavio u ideji da je sve to bitno i njegov strah da će propasti ako pusti.

Sada na scenu stupa Ljubav s početka teksta. Njome ću izmijeniti stanje svijesti i kompenzirati ideju kako je sve bitno i jako važno. Kada kultiviram Ljubav, onda njezina ljepota s vremenom počne otkrivati svoju neopisivu privlačnost, pa ću imati snage otpustiti da bi dopustio tom blaženstvu da “popuni” prazno mjesto.

Ljubav je dakle, ključ.

To je ono kada se kaže da mi sami stvaramo ključeve svoga iscjeljivanja i da su oni u nama. Za sva vrata možemo iskovati jedan, jer ga radimo s energijom. Dakle, došli smo na Zemlju da bi privremeno bezobličnom davali formu i njome stvarali ključeve svoje Slobode.