Teško je odrediti što je komforna zona, a što čarolija. Ako smo svjesni života, samog disanja – to je već vrhunsko čudo! Mi zapravo imamo samo jedan zadatak – čistiti do besvijesti da bismo bili u Nuli i da nas inspiracija vodi kroz život. U tom smislu sve ostalo je komforna zona, pa i skakanje s padobranom u grotlo vulkana s kojeg se puši . U onom trenutku kad inspiracija dođe i šapne: Volim te, onda nema komfora, samo je djelovanje, pa makar inspiracija kazala da sjedimo na plaži po cijeli dan . Dakako, rutina je definitivno fun killer, ali kako je ono Bruce Lee rekao? Ahaa, da se ne boji ako je netko vježbao tisuću različitih udaraca, nego jedan udarac tisuću puta . Pitanje je što određuje kružnicu u kojoj je čarolija, a što onu gdje je zona komfora? Sjećanja naravno, prosudbe o tome što je dobro, a što nije.

Svjesnost je najugodnije mjesto na svijetu, zato jer smo tu doma. Hej, možda smo tu boravili i par milijuna godina? Pa to je komfora ko u priči!  Ali opet, svjesnost baš i nije s ovoga svijeta! Ona je od “doma”, putuje s nama kroz iskustvo života. No, mi to ne vidimo, jer nam programi tumače što je svijest a što nije.

Kad si svjestan svijet se rastače, jer ne može živjeti u jednoj točci pažnje. Zapravo, jedini istinski komfor je u tom dahu što kompletan svijet u sebe uvlači i izvlači, i sva Ljubav je sadržana u njemu! To je onaj šapat kojeg inspiracija upuhuje u naš san zajedno s svakodnevnim burama života. Mi se borimo sa sjećanjem da razaznamo koji vjetar puše, umjesto da u njemu razaberemo: Volim te!