Život, baš kao i san može imati nekoliko nivoa, može biti mehanički – nesvjestan, može biti lucidan, a može biti i potpuno svjestan. Ako radimo na sebi, ako širimo svoju svijest, onda je to kao da se razvlačimo poput gume za žvakanje iz iskustva u iskustvo i prikupljamo znanje o njezinoj veličini. To je zapravo znanje o našoj veličini i svojevrstan kolaps svih tih privremenih kreacija u koje smo bezuvjetno vjerovali da su istinite, da su jedine moguće. Ispunit ćemo životni prostor Sebstvom (kreatorom) i neće više biti sumnje u onu “nema nikoga vani”.

Potpuna odgovornost nastupa kad u svemu vidiš svoj odraz i znaš da je to tvoja tvorevina koju možeš promijeniti buđenjem u drugi san. Neka druga sjećanja će preuzeti tvoju pažnju, a onda rastjeruješ i te oblake, dok konačno ne sanjaš prazninu.

Baš kao i pravi Kreator, zar ne?

Citat iz knjige “Ljubav u knjizi”