Ako preuzmemo odgovornost i odlučimo tragati za rješenjima svojih tegoba kroz otkrivanje obrazaca ponašanja koji uzrokuju naše probleme, inspiracija će nam pomagati da to učinimo. Ta pomoć je ništa drugo do suženi spektar ideja i osviještenosti koje je Ljubav prilagodila na nama razumljiv jezik. To je kao da hodamo šumom i zapuše vjetar. Odjednom, na nas padne neki list. Slikovitim rječnikom, taj list se privremeno izdvojio iz bezlične ljepote dok je bio krošnja i postao naša inspiracija za nešto što trebamo učiniti. Volim reći da je to gesta Božanstva prema nama da se razvijamo, da rastemo, da budemo u sinkronizaciji sa svojim putovanjem, kuda god da išli na putu do doma.

Kad razmišljam o inspiraciji na ovakav način, moj život odmah postaje ljepši, u njemu naraste optimizam i imam osjećaj podrške. Ako promatramo svijet oko sebe samo kao predatorski, onda je to osjećaj žrtve. Dok se lomimo oko ta dva svijeta, dobro je u tom sivilu imati pomoćnike, a Ljubav i inspiracija su zaista najbolja pomoć koju možemo imati.

Najveća razlika između inspiracije i Ljubavi, je u toj njezinoj lelujavosti, poput povjetarca. Kad osvijestite Ljubav, ona će zauzeti svu vašu pažnju, možete je hraniti, osjećati, imati za sebe. Inspiraciju ne možete zadržati, ona je slobodna i neovisna, univerzalna, Božanska. I dolazi svakome, uvijek! Vreba iza svakog stabla, svakog ugla, grma, čovjeka. Ali imajmo na umu da isto tako vreba i program! To je paradoks, jer smo rekli da inspiracija dolazi iznutra. Problem je što je naše zamjećivanje vanjsko, pa smo vezani za takav koncept percepcije. To je onaj prizor Božanske Sveprisutnosti koji stalno zrači našu auru, a mi svojim otporom zamjećujemo tu prisutnost kao izvanjsku. Međutim, Ljubav u nama je Izvor te Sveprisutnosti i saboter tog otpora, pa djeluje preko inspiracije na rušenju tih parametara percepcije, tog paradoksa. Zato je rad na sebi, Ljubavi prema sebi, projekt uklanjanja otpora i uravnoteženja Sveprisutnosti u nama.

Ljubav i inspiracija rade u duetu. To je urota Duše i Božanstva da kroz taj prividni dualizam pokrenu našu lijenost i šamaraju nas osjetima blaženstva, sreće ili zbunjenosti kad smo u miru. Oni su plaća za osviještenu potrebu da se potraži porijeklo svog identiteta u prostoru unutar nas samih i da tu plaću trošimo promatrajući svijet oko nas kao Ljubav, da ga prepoznajemo kao Sveprisutnost.

Citat iz knjige Ljubav u knjizi