Smrt je poput Ljubavi. Ona je stalnost, uvijek je prisutna, sasvim pouzdana, a ipak ne vjerujemo baš u nju. Mislimo da je ona negdje drugdje, nije kod nas. Isto se to može reći i za Ljubav, zar ne? Pa opet, Čista Bezuvjetna Ljubav je sasvim sigurna smrt, u to nema sumnje! U njoj nestajemo kao što vjetar nestaje u zraku, kapljica u moru, svjetlo u toplini. Plaši li se vjetar zraka? A kapljica mora?

Energija je jako slojevita svijest. Ako odustanem od interpretacije Ljubavi, to je kao da skupljam sve to u jednu gomilu i preuzimam njezinu veličinu u sebe. Ako to učinim, nemoguće je ostati bez ničega, jer ništa nisam ni imao. Zapravo, Nula koja je ništa, je toliko beskrajno velika da zauzima svaki atom, molekulu, galaktičke skupine, maglice, sve nezamislivo i nedokučivo. Umrijeti i nestati u svemu tome je paradoks što ga um strahom plete, pa isukanim mačem po svijetu hoda, objašnjenje zahtijeva.

“Čim sam spoznala svoju istinsku prirodu, znala sam da ću biti iscijeljena” – Anita Moorjani.

Ljubav u knjizi