Postoji li Ljubav u svijetu gdje nema ljudi? Recimo na Mjesecu, ima li tamo Ljubavi? Ima, naravno! Tamo je ona neosobna, a iskazuje se kroz njegovu hladnoću, sivilo i beživotnost, kroz bezvremensko postojanje.
Osobna ili neosobna, Ljubav se želi pod svaku cijenu izraziti, jer je to priroda Stvoritelja. No, u osobnoj realnosti mi joj to moramo omogućiti. Ako je potiskujemo, onda će se ona sama izraziti preko patnje, jer će izroniti iz nje kao izlaz, kao spasenje. Ljubav neće imati milosti ako se suzdržavamo i prepuštamo strahu, ona će nas natjerati da je guramo kroz našu bol u svjesnost.
Tako Ljubav putuje i stvara iz nas. Ona evoluira kroz tu namjeru, a mi joj služimo kao instrumenti njezinih kreacija.
Ljubav moramo iskazivati i izražavati na koji god način znamo. Tako učimo o sebi, jer smo njezina tvorevina. Jednako lijepa kao tropska plaža i jednako odbojna kao Mjesečeva tišina.