Ljubav se izražava životom, jer ona je to, ona je život! Ako zamislimo da je zemlja Ljubav, što je onda sjeme? Što je voda, sunce, zrak?

Kad “zabijete” košticu avokada u zemlju, sve što vam treba je samo strpljenje, malo vode i sunca. Što je ovdje sve Ljubav, tko koga tu iritira, pogoni, čija je namjera usađena u što? Kakva je to sila rascijepila tvrdu košticu i sad se čini kao da pruža ruke k nečemu, kao da je nešto vabi prema gore?

Bezuvjetna Ljubav nije činjenično znanje, nego mudro. Ako vam Ljubav nešto objašnjava, tumači, svrstava u kategorije, znajte da je to predatorski aspekt voljenja, nešto poput druge strane iste kovanice. Bezuvjetna Ljubav je nijema, tiha i želi povratiti naše zaboravljeno iskustvo Izvorne strasti, njezinu bezobličnost u nama. Ona želi prizvati sjećanje iz stanja svijesti kada je sve stalo u nju, nije bilo izvanjskog. Tako nas sada podučava da je sve na ovoj slici Ljubav, a bezuvjetnost je u prihvaćanju tog prizora kao radnog dijela svakog od nas – da glad za “moje” nestane! To je ono kada mene u njoj nema, a ja sam sve to.

Ljubav će vas natjerati da joj služite, da posložite sve te radnje u ovaj prizor sa slike. Kad kažemo da se Ljubav izražava životom, onda mislimo na strast da svaku našu gestu radimo svjesno, s voljenjem, bez obzira na ishod. Ne sadim avokado da bih poslije imao besplatne plodove, nego da izrazim život kroz sebe. A plodovi su izjava povjerenja koju Ljubav uzvraća, tek blago kimanje glavom kojim ona svoje prisustvo potvrđuje.