Svatko od nas voli pobjeći u prirodu i tamo obnavljati svoju dušu i tijelo. I to je u redu. Ali, dođe ta nedjelja navečer i na povratku, već ulaskom u grad, počinje se spuštati mrena otpora i lagane depresije. Mora li to biti tako?

Zašto smo mi kao vrsta izgradili gradove? Pa to bi moglo biti oponašanje ili sjećanje iz razine duše: gradovi su staništa skupina duša, poput nekakve košnice gdje duše u svojem svijetu borave. Gradovi su neka potpuno nesvjesna unutarnja čežnja da budemo blizu jedan drugom, da budemo zajedno. A blizina posla i poslovne prilike zapravo samo su alat kojim to sebi objašnjavamo i koji nas tjera da zadovoljimo taj nesvjesni impuls.

No, najveća svrha gradova (i sela, naravno) je ova – to je prilika za stvaranje odnosa – a odnosi su teatar iscjeljivanja, tu se sve događa.

I kada ovo osvijestimo, onda ćemo spoznati duboki uzrok našeg boravka na ovom planetu. A onda možemo raditi na uklanjanju viška koji nas tjera da postanemo vojnici “svoje grupe” i da ginemo ne bi li je obranili. Uklanjanje viška od izvorne čežnje jedan za drugim zapravo je iscjeljivanje gradova.

U šumi ili na selu ima više tišine, to je ono što nas privlači. To je paradoks: zanima nas i privlači tišina, a opet ne činimo ništa da bismo tu tišinu i ostvarili sada i ovdje, da bismo je upoznali i s njome živjeli.

Iscjeljivanje gradova je iscjeljivanje straha i borbe za energijom. Jer, grad je energija. On ima konstrukciju, ima red, logiku i svoj kaos. Sve to ima i šuma! No, u šumi nema ljudi i stoga je nepredvidljiva. Tamo rijetki preživljavaju, a u tome uspiju onoga trenutka kada izgrade obrazac, naviku. Ljudskom biću jedino je tako moguće preživjeti u divljini: treba mu mrvica navike, tanka linija predvidljivosti toga svijeta.

Mi često kažemo “želim živjeti u skladu s prirodom”. Ali, tko može živjeti u skladu s prirodom? Samo onaj kojemu je preneseno znanje. Netko tko je rođen u prirodi opet može loše tretirati istu i unositi nered. Uzmimo sela: nije to baš neki sklad, zar ne? Ali, ako im netko prenese znanje, onda će oni ‘vidjeti’ prirodu, imat će s njom duboki odnos i povezati se s njom na način duha ili energije.

Tako i mi možemo živjeti u skladu s gradom. Ako nam netko prenese znanje i mudrost o životu u gradu, onda možemo s njim ostvariti duboki odnos i uspostaviti sklad. A tko će nam prenijeti to znanje? Pa duša! Ona zna što se događa, zna gdje je izvor strahu i depresiji. Duša će nam pokazati što to znači: “Pa ti si grad!” U ovoj meditaciji naučit ćemo što to znači kada kažemo: “Čovjek je mikrokozmos.”

Pridružite nam se! 🧡

Meditacija disanjem izgleda ovako:

Nešto više o ovoj praksi pogledajte ovdje:

Meditacija disanjem održat će se ONLINE, u ponedjeljak, 04.11.2024, s početkom u 20 sati. Cijena meditacije iznosi 5 EUR. Uplate molim na račun. Prijave, podaci o uplati, kao i sve dodatne informacije mogu se dobiti putem maila: mino.nenky@gmail.com; ili na Messenger: https://www.facebook.com/neno.ljubic/

Vrijeme trajanje radionice je oko sat vremena. Molim pripremiti prostor za ležanje u blizini računala te neki prekrivač, jer na početku disanja zna biti malo hladno. Meditacija se može pratiti preko računala, laptopa, tableta ili mobitela. Radi najboljeg iskustva preporučuje se korištenje slušalica. Preporučuje se izbjegavati mobilnu internetsku mrežu (4G) zbog nestabilnosti i čestih prekida i umjesto toga povezati se na internet preko Wi-Fi mreže.