Namjera je sila koja djeluje u Univerzumu, a nemoguće ju je precizno definirati. Najpribližnije je reći da je ona isto što i evolucija: neka riba je namjerom dobila noge, a leptir boje na krilima. Bog namjerava Sebe kroz Ljubav i to je onda PUL (Pure Unconditional Love) u manifestaciji. Mi imamo prirodnu moć namjeravanja i koristimo je svakodnevno u životu. Problemi nastaju kad namjeravamo iz programa i sjećanja, dakle opisanu stvarnost prožetu kroz želje i žudnju za posjedovanjem. S druge strane, prakticiranje Ho’oponopona je namjeravanje čišćenja, otpuštanja i povratka Nuli – stanju Božanske svijesti u kojem Ljubav namjerava sebe. Tako je preduvjet namjeravanju neočekivanje i predanost.

Pa kako onda da namjeravamo Ljubav?

Namjeravanje je interakcija između nas i Sebstva. To je naša istinska priroda Stvoritelja. Namjeravanje je postupak lovca: kad idemo loviti ribu, onda prije moramo baciti malo kruha u more, kako bi privukli ribu u naš okoliš. Time stvaramo energetsku privlačnost za nju. No, to samo tako izgleda! Kruh je u stvari namijenjen nama! Njime zatvaramo krug u cijelom procesu manifestacije ulova ribe. Namjeravamo, dakle voljenjem, jer to je cjeloviti krug Ljubavi u nama.