Jedan od najvećih izazova za sve nas kao bića od percepcije je osvijestiti Ljubav. Mi praktički i nemamo drugog zadatka! Put Ljubavi nas uči kako da istinski volimo i prihvatimo sebe. Uči nas da sve provlačimo kroz Ljubav, sve naše probleme i zabrinutost. Uči nas da uronimo u sam Izvor tog Volim te, umjesto da s nevjericom vrtimo glavom hvatajući tek jeku tog osjećaja u koju smo cijeloga života vjerovali, bili spremni ubiti za nju i beskrajno patiti. Zbunjeno provodimo svoje živote, žudimo da je dohvatimo, pjevamo o njoj…tragamo, tragamo…za ljubavlju.

Volimo misliti kako je Ljubav malena stijena posred oceana, spasitelj naš, utjeha, čudo nad čudima, sve što poznajemo. Ali prava je istina da zapravo stojimo na oceanu, a ne na stijeni! Ljubav je sve što okružuje naš otpor. Ona nepokolebljivo pritišće grč straha privrženog toj maloj stijeni, “čvrstom tlu” takozvane sigurnosti, toj mrvici svijesti što je Ljubav oplakuje. Otvoriti vrata ili ne? Skočiti? Opet krivo . Nemam što otvarati niti skakati, Ljubav u meni će to!

Ali joj moram dopustiti i to je onda put Ljubavi.