Jednom sam gledao nekakav intervju s tzv. američkim insajderom koji je sudjelovao u tajnim projektima nekih struktura američke vlade i koji, po njemu, već poodavno surađuju s izvanzemaljcima. Na stranu priče o istinitosti toga, ali ispričao je jednu zanimljivu stvar. Rekao je da su im izvanzemaljci dopuštali da rade sa strojem za putovanje kroz vrijeme koji su ovi imali na svom brodu.

Tada su znanstvenici napravili eksperiment: doveli su vrlo pesimističnu osobu, nekoga tko sve gleda crno i stalno kuka. Poslali su ga u daleku budućnost. Kad se vratio, ovaj je bio sav izbezumljen i zadihan:

“Ufff…gotovi smo…sve je uništeno…Zemlja…nema je više…sve je razoreno….potresi, vulkani, meteoriti….čovječanstvo je zbrisano…”

Onda su doveli drugu osobu, ovaj je bio optimista, sve je lijepo, fino, ljubav i harmonija . Poslali su ga na isto mjesto i u isto vrijeme. Kad se vratio, bio je ozaren:

“Jooooj koja ljepota! Kakav raj! Savršeno, nezamisliva divota! Nisam ni u najluđem snu mogao zamisliti da je takva ljepota moguća! Planet je savršen, ljudi su savršeni, sve je savršeno!”

Nije baš toliko važno je li ovo istina ili ne. Poruka u svakom slučaju govori o tome da, kad bi svatko od nas sada i ovdje mogao projicirati svoju svijest s nekim uređajem, povećati je na planetarni nivo i materijalizirati je, ona bi poprimila razmjere kataklizmičkih ili rajskih proporcija. No, u stvarnosti sve se to događa polako i odnosi se na maleno područje (sva sreća ili nesreća ).

Zato je važno promatrati: kakav je tvoj svijet? Je li “ajme” ili je “Volim te”? Kakav želiš da ti on bude? Da bismo imali rajski planet moramo ga stvarati iznutra, jer toplina i svjetlo Sunca počinju iz njegova središta.

To je najbolja terapija za svakoga od nas: naučimo se promatrati vlastitu perspektivu svijeta jer to je savršeni indikator unutarnjeg kaosa ili ljepote. Svakodnevno, iz sekunde u sekundu, promotrimo svoje misli, osjećaje, svoje strahove. Koji su dominantni? Mijenjajmo to!