Unutarnje dijete je zamišljeni entitet koji simbolički predstavlja našu podsvijest. Rad s unutarnjim djetetom je kreativna praksa, ona je suprotnost umu koji smatra da je nemoćan, star i bolestan, a svijet se urotio protiv njega. To je meditacija u kojoj namjeravamo svoju suštinu, nešto što je bilo prije nas (dijete). Dok je prakticiramo, mi se susrećemo sa svojom nabijenom energijom iz milenija naših iskustava i sjećanja i razbijamo je u sitne komadiće.

Caka kod te meditacija je u tome što je ona jako jednostavna. Vi možete samo jedan tren, jednu sekundu zastati, udahnuti duboko, zatvoriti oči, i dok izdišete dopustiti da vam se unutarnje dijete prikaže, štogod da to bilo. To može biti i najmanja iskrica svjetla ili neki apstraktni oblik. A može biti i ništa! Zamislite koja je to muka za samovažnost, ne vidjeti ništa, a svi drugi nešto vide .
I onda pričajte s njim. To je sve, cijela praksa!

Neku sliku možemo nacrtati iz dva poteza olovkom i bit će razumljiva, nazirat će se ono što smo mislili. Potegnemo olovkom i idemo dalje. Međutim, možemo se zaintrigirati, pa dobaviti i vodene boje, možda i pastele, pa malo oplemeniti tu sliku. Mi se tada angažiramo kroz pažnju u predmet crteža, u njegovu bit i tražimo elemente osobnosti kroz taj rad.

Inspiracija će s nama komunicirati na onom nivou u kojem smo se mi otvorili prema njoj. Ako svakodnevno radimo na sebi, ako širimo latice svoje svijesti, onda će se sve tome prilagoditi i nastojati ugoditi s više sunca, više vode i više Ljubavi, kako bi cvijet lijepo rastao. Inspiracija je sredstvo ili medij te prilagodbe, ona zalijeva, Ljubi i miriše vaš cvijet.

Dakle, jednostavno je dobro. Ako imate velike otpore prema povezivanju s unutarnjim djetetom, radite brze poteze olovkom. Ali neka to bude redovno i predano. Kad god možete otiđite negdje gdje ste sami i učinite to: udah, zatvorite oči i recite Volim te onome što vam se pojavi u tami. Ne procjenjujte, ne kritizirajte, ne gatajte. Volim te, hvala ti što si tu za mene, hvala ti što čistiš za mene moja sjećanja. To je to! Gotovo. Ako treba, Inspiracija će vam namignuti i dati vam podršku štogod da vi učinili.

Samo učinite.

Ako želite još dalje istraživati, uzmite boje pa nanesite malo šarenila u svoju meditaciju. Neka vam to bude poseban ritual, a mjesto ili prostor u kojemu ćete je raditi neka bude posvećeno. Palite divne mirise, stavite lijepo cvijeće u tu prostoriju, uredite je s Ljubavlju. To je vaš hram, a vi ste njegovo unutarnje dijete. Vi preslikavate taj odnos u vanjski svijet i gradite imaginarnu stvarnost u kojoj se stvaraju uvjeti otpuštanja programa i sjećanja iz vaše podsvijesti.

Otpustiti je jako teško. Programi su poput zloćudnog tumora koji se integrirao s okolnim tkivom, pa je teško više tu izolirati bilo što, gdje je zdravo, a gdje bolesno. Zato to moramo prepustiti nečemu što funkcionira na jednak način i jednako tako je apstraktno. Ono će otpustiti za nas jer zna što gdje počinje i kad je nastalo. Cijela ova halabuka, sve prakse, meditacije i rituali služe samo da omekšaju našu zadrtost i sebičnost kojom smo stisli sve komponente takozvanog života i ne puštamo ih ni pod koju cijenu.

Meditacija povezivanja s unutarnjim djetetom vam omogućuje da osvježite svoju unutarnju Ljubav – vi doslovno razrjeđujete stisak i gradite povjerenje prema zakonima Izvornih kvaliteta svijesti. Ako se posvetite tom zadatku, Inspiracija će biti razgovjetnija i obilnija jer je to njezina priroda. Ona podržava svijest, to je materijal od kojeg je izgrađena.

Imamo sve opcije, sve mogućnosti na nam na raspolaganju. Praktički, svaka stanica u našem tijelu je metoda ili sistem za rad na sebi. Sve što nam treba je da donesemo odluku i izrazimo svoju namjeru da ćemo početi.

Pa počnimo onda!