“Samo trenutak! Zar preživljavanje i život nisu ista stvar?”
“Ne. Oni definitivno nisu ista stvar! Preživljavati znači pružati otpor životu, koji je Izvorna Sveprisutnost. Kod preživljavanja sve je samo o smrti. Ono nema ništa zajedničkog sa životom i življenjem općenito. Što uopće znači preživjeti? To znači izbjeći smrt, pobjeći joj. Tu je izvor straha koji ima jedan jedini fokus: pružati otpor životu kako bi izbjegli potpuno nestajanje u njemu. Uostalom, ti nikada ne znaš da li si zaista preživio sve dok ne umreš! Jer dokle si god živ, uvijek će ostati pitanje: ‘Hoću li ću preživjeti? Imam li šanse?’
Šanse za što? Preživjeti do kada?
Jedina točka u kojoj znaš da si dosegao preživljavanje jest u trenutku smrti. Jer tada više nema potrebe za preživljavanjem. Već si postao majstor toga! Stoga, ako je smrt jedina stvar koja ti može reći da si ipak preživio, tada preživljavanje nije povezano sa životom. Kada je biće u preživljavanju, smrt joj je fokusna točka iz koje percipira život. To je zato što ‘preživljavači’ imaju samo jedan jedini cilj – izbjeći smrt.
Kod preživljavanja postoji jedna vrlo snažna potreba, očajnička zapravo – da se ostane pod svaku cijenu u trenutnoj formi postojanja. Kod ljudskih bića to se manifestira kao potreba da se bude zaglavljen. To znači ostati isti na mjestu gdje jesi – nepromijenjen – kako bi ti ta nepromjenjivost bila referenca kojom potvrđuješ da si preživio, još si tu! Problem s ovom žudnjom za nepromjenjivošću je u tome što je to zamrznuti uzorak svijesti, nema evolucije. Zato se jako bojimo promjene, jer se ona inspirira iz života, iz prisutnosti. Ljubav potiče vrlo moćne modele promjene i transformacije. Promjena kod ljudskih bića je nadahnuta moćnim silama prirode i evolucije i ultimativno joj je izvor u Sveprisutnosti dok se nastavlja izražavati u beskrajnom toku stvaranja.”
Telstar & Saratoga – “The Final Elimination of the Source of Fear”
One thought on “Preživljavanje kontra života”