Sve je svjetlo i vibracija. Stvarnost čine isprepletene niti titraja i svjetla prožete kroz svijest. Univerzum je tako manifestacija Izvorne svijesti – njezino svjetlo u vibraciji namjere da Bude. Ako u mračnoj sobi odjednom upalimo svijeću, sve što vidimo izvire iz njezinog sjaja. Ona kreira stvarnost svojom projekcijom, s namjerom da postoji. Svi obrisi, konture i pojave u prostoriji prožeti su njenim sjajem. Možemo reći da je sada taj prostor projekcija svijeće, njezin sastavni dio, jer bez nje prostora nema.

Jednako tako i mi smo sastavljeni od svjetla i vibracije, od kojih je svjetlo Božanska komponenta, a vibracija je razina otpora koju pružamo prema Izvoru. Zapravo, titramo u skladu sa svojom voljom da se predamo Izvornoj svjetlosti unutar nas! Baš kao i predmeti u prostoriji: premda u sebi sada imaju izvorno svjetlo od svijeće, njihova vidljivost će biti onoliko jasna koliko joj oni to dopuste svojim titrajima – volji da ga propuste kroz sebe. To je princip slobodne volje.

Ako dopustimo svjetlu u nama da nas ocrtava u moru svijesti, onda je to put Ljubavi. To je praksa promatranja svijeta vlastitim svjetlom, radije nego da ga promatramo kao refleksija svijeće. Ako insistiramo na vanjskom sjaju, ostati ćemo na margini sjena iz mitoloških svijeća koje nam opisuju programi i podaci. Primjerice, sunce će nam svojim svjetlom dati informaciju o prostoru koji nas okružuje, no, pravi izgled tog prostora je ipak u drugoj perspektivi – onoj unutarnjoj.

Ljubav je tako “traganje” za Izvorom svjetla, prvo u nama, a zatim kroz nas u svemu što nas okružuje. To je kao kada trebate s crijevom pretočiti vodu iz plastične kante. Da biste u tome uspjeli, prvo je treba malo “potaknuti”, tj. usisati onaj prvi mlaz i potom pustiti da se tlakovi izjednačavaju. To poticanje –  to je sve, ukupna praksa! Kad voda krene, onda ste pronašli sistem! Sada je to Bezuvjetna Ljubav – svijest o Sebi koja potiče svijest o drugima. Moje svjetlo je i tvoje svjetlo.