Ako malo pažljivije promotrimo, primijetit ćemo da čuda nastaju i uvlače se polako u život, baš kao i nevolje. Problemi nam se slobodno šuljaju oko kostiju jer ih ne očekujemo, a odatle i neprimjetnost dok se gomilaju u našim stanicama, tkivu, koži i svemu onome što život čini.

Problem kod čuda je upravo u očekivanjima, pa se njihov priljev stoga čini rjeđi. No, ako otpustimo projekcije, nadanja, kada će, zašto još nije, onda će se uvući neprimjetno poput daška vjetra i pomilovati našu nestrpljivost.

Čuda su, baš kao i problemi, struktura izgrađena od sloja po sloj. Jednaki je to ulog energije, samo je u njih još uložena i Ljubav, pa je i manifestacija Ljubavna. Ako radimo nešto s iskrenom Ljubavlju, ako je posvećenost ona od bebe dok iz krevetića majci se smije, čuda su zagarantirana! Jer njemu je to beskrajno čudo!

Promocija moje knjige je na neki način nevjerica u manifestaciji. Nisam očekivao, nisam mislio, nisam ovo ni ono, ali ima nešto što je to sve skupa na nevidljivi način radilo za mene. Ne morate 100% vjerovati, možete i sumnjati, ali ako Volite, onda će to nadjačati sve ove petokolonaše u vašem Ljubavnom projektu.

Ho’oponopono me je otvorio, pomogao mi da provučem Ljubav između prepreka sramežljivosti i nevoljkosti, poput neke utrke emocija kroz meridijane moje pažnje.

Premda sam preko 25 godina s jakom znatiželjom i posvećenošću zavirkivao što ima iza slike i tona, tražio izvor tišine u sebi, ipak, jedna prepreka je bila vrlo teška za pobijediti. Sram i povučenost držali su moju distancu od svijeta, od ljudi, od mene samoga. Ali s dolaskom Ho’oponopona to se nekako razbistrilo, magla se pomalo povukla, nebo i svijet su sada bili preda mnom, nudili se da ih opisujem, da ih sebi prstom pokazujem, a Ljubav je preuzela na sebe da to spusti u pisanu riječ.

Ne treba tu nešto posebno činiti, dosta je započeti, i Voljeti, a čudo odmah dojuri, isprva polako, nevidljivo, a zatim jako zapuše i sve prozore u prostoriji otvori, a papiri i predmeti polete okolo, sve razbacaju! Ali to je neki divni kaos, onako sređen, drag, osmjehom ispunjen. Knjiga mi je govorila da je pišem, ja sam poslušao. Nisam joj govorio što da radi, samo sam joj Volim te šaputao i to je sva moja krivnja 🙂

Želim se zahvaliti svim divnim ljudima što su došli na ovaj, za mene, čudesan događaj i pomogli mi u mlataranju rukama dok sam pričao o Ljubavi. Hvala Karmen Jerković Yücel na svakoj inicijativi, na ustrajnosti i divoti. Hvala divnim prijateljicama što su istupile i svojim šarmom oplemenile ionako divne riječi o iskustvima knjige.

Hvala beskrajna! Volim vas