Ljubav o kojoj su nas učili je isključiva, ona podrazumijeva svega dva ili tri faktora da bi postojala, da bi je mi prepoznali, inače je nema. Ipak, istina je da je Ljubav daleko više! Jednom kad isključimo ta dva, tri faktora, samo ih uklonimo iz nužnosti, onda cijeli prostor može biti Ljubav. A koji to prostor? Pa naš život, sve ono što smo u njega strpali i sad vučemo to uokolo teška koraka, a volimo samo dva, tri lika u njemu.

Kako smo mi stvoritelji tog prostora, onda je jasno da je stvarna Ljubav samo u nama i mi je na jedvite jade kroz gustu cjediljku programa i sjećanja propuštamo u njega.

Ljubav je je svijest u manifestaciji i postoji sada i ovdje. A sve što stane u to – u sada i ovdje – ima priliku da bude osviještena Ljubav. Trebamo samo to dopustiti, ne moramo intervenirati, sama će ona to. 🙂