U stanjima izmijenjene svijesti, poput primjerice, duboke meditacije, sve se zapravo čini vrlo jednostavno. Cijela struktura univerzuma je svedena na rub svjesnosti i odatle crpimo Znanje. Ne postoji žudnja da se pojasni, niti razjasni, nego se samo biva u tom Znanju i sudjeluje u njemu. Ta jednostavnost tada svede cijelu ovu zavrzlamu koju zovemo životom u jednu vrlo jednostavnu “formu”.

U univerzumu ove naše svakodnevne realnosti postoji samo jedan jedini zakon, a on se temelji na suprotnosti. Zapravo, to je zakon iluzije koji ima funkciju dojma, radije nego istine. Iluziju čini dualnost jednog Izvora. Na primjer, u istočnoj tradiciji, Chi se smatra esencijalnom energijom života. U iskustvu Bezuvjetne Ljubavi, Chi je u stvari manifestacija PUL-a (Pure Unconditional Love – Čista Bezuvjetna Ljubav), njegova interpretacija u formi Ying i Yang energije. To dvoje su dualnost jedne sile – Božanske svijesti, i kao takvi su nužni kako bi održavali ravnotežu fizičke i ne-fizičke realnosti. Ove dvije sile su u neprestanoj međusobnoj napetosti, šire se i sužavaju, i na taj način njihova interakcija stvara moćnu silu Namjere koja je mehanizam ili jezik za “komunikaciju” s PUL-om. Ova privremena dualnost je veća što je svjetlo dalje od Izvora, a to su uvjeti stvaranja na materijalnoj razini. To je poput zrake sunca, koja je hladnija što je udaljenija od njega – ali je i dalje zraka svjetla tog istog sunca, nije odvojena od njega! Osjećaj odvojenosti kojeg mi imamo je upravo ta iluzija dualizma koja dolazi iz jednog jedinog Sunca, jednog Izvora.

Pošto je jezgra svih živih bića PUL, onda i mi – ljudi, imamo u sebi sve ove komponente kojima Božanstvo stvara svijet. Zbog toga ovdje na zemlji postoji mnoštvo “podzakona”, od kojih je, između ostalih, i zakon privlačnosti. Sve su to “glineni” oblici jedne apstraktne energije koju oblikujemo Namjerom za PUL-om, premda na svjesnom nivou nemamo pojma da je ona pozadina svih naših radnji ovdje na zemlji. Mi smo jako angažirani na oblikovanju “gline”, na njezine forme koju nazivamo životom, ne mareći za samu “glinu” kao medija koji je dio nas. To je u redu, jer smo ipak tek dječica u vrtiću koji su dobili lijepu igračku da se uče stvaranju.

Ovdje smo na zemlji, između ostalog, i radi iskustva stvaranja. Jedini problem je pretjerana “ufuranost” u tu igru, pa je “moja opsesija da imam ljepšu figuru od tvoje” zastranjenje i opsjednutost, ropstvo posjedovanja. Dok ne odustanem od ljepšeg i boljeg, moram iznova graditi i rušiti, i osvještavati važan nivo u kreiranju – neprosuđivanje.

Tek tada mogu vidjeti t/sebe kao Izvor, jer nemam filtra koji bi te odvojio od mene.