“Knjigu što je držite u ruci čitate na razini jaguara, a um vam služi da razumijete njezin jezik i ideje. Ova će se vježba odvijati na razini kolibrića – na razini svetoga – a njezin cilj je razmrsiti energetske konope koji vas drže vezanima za određenu ulogu.

Vježbu je najbolje izvoditi u tišini kraj vatre, no isto je tako možete raditi i uz upaljenu svijeću u kući. Osim toga, trebat će vam čačkalice, olovka i papirnate trake. Najprije na svakoj traci papira napišite ime lika koji igrate u životu. Svakako obuhvatite barem 20 uloga, uključujući ulogu majke, sina, oca, skrbnika, njegovateljice, iscjelitelja, liječenog alkoholičara, ljubavnika, suosjećajnog prijatelja, pjesnika, osobe koja nastoji prestati pušiti, sve one kojih se sjetite.

Zatim omotajte svaki komadić papira oko čačkalice i dahom puhnite u njega namjeru kako biste otpustili tu ulogu. Prinesite čačkalicu plamenu i promatrajte kako gori. Držite svaki zapaljeni štapić prstima sve dok to možete, a da se pritom ne opečete. Dok svaki papirom omotani štapić plamti zamislite da otpuštate budućnost toga lika, sve dok se potpuno ne ugasi, dok vi ne prestanete biti majka, sin, muškarac ili žena. Na taj način razmrsit ćete energetske veze koje vas drže vezanima za taj lik.

Ovu sam vježbu izveo kad mi je sin upravo zašao u tinejdžerske godine, a jedan od likova koje sam spalio bio je lik oca. Dok je štapić izgarao rekao sam sebi: Stavljam u vatru sve ono što očekujem da budeš, sine, tako da možeš postati ono što si došao biti na ovom svijetu. Otada je naš odnos poput odnosa među prijateljima, iako on zna da ću mu uvijek biti na pomoći.”

Alberto Villoldo – “Četiri uvida”