Je li je sigurnost preduvjet sreći? Je li sreća stanje sigurnosti, ono kada je sve u redu? Sve su ovo programi, i siguran i nesiguran posao, kao i sreća uzrokovana njima. Čini se da smo život sveli na dvije činjenice, dva stanja: ili smo sretni, ili smo zabrinuti (u strahu) i to nam je postala cijela stvarnost, program utkan u svu našu svakodnevnu pažnju.

Uvjereni smo da je preduvjet za sreću da nema straha. Onda su nam rekli da je Tajna za rješavanje toga ako se stalno fokusiramo na to da budemo sretni i mislimo samo na sreću. Je li to znači da tada nismo u strahu, da ćemo ga tako očistiti? Program ovdje sada iskače i kaže: “Kad je prisutna sreća, nije prisutan strah, jer to dvoje ne ide zajedno.” I tako završimo u stalnoj borbi koja nikad ne završava jer aveti straha ne mogu umrijeti. Mi smo ti koji kopnimo u toj bitci, mislim straha protiv sreće.

Ipak, strah je temeljni uzrok naše patnje, temeljni program. Uvijek je prisutan, pa i kada smo sretni. Bojimo se i samog straha, da će nam oduzeti sreću. No, za razliku od sreće, koje ima, pa nema, Ljubav je uvijek tu. Kada postoji strah, patnja i bolest, postoji i Ljubav. Mogu li svi ovi biti istovremeno prisutni? Prisutnost majke kod bolesnog djeteta, što je to?