Svako Volim te je već duboko u Nuli. Ono što nas razdvaja od tog iskustva je otpor koji stvara iluzija da nismo vrijedni Božanskog u nama. Čini nam se da je Ljubav nešto što treba zaslužiti, moramo teško raditi za nju, možda i patiti prije negoli dođe. Možda je to zato što cijelog života Ljubav očekujemo izvana, od roditelja, prijatelja, ljubavnice, grupe, sistema… Ljubav u nama nadilazi očekivanje, nemoguće ju je pronaći ondje… u očekivanju… To je jednako apsurdno kao da riba ide tražiti vodu u moru!

Ljubav u nama je sve oko nas. Ako je uočimo izvan nas, onda je to naša Ljubav. Jednako vrijedi i za strah. Ako smo zaljubljeni u svoj strah i patnju, oni će se pojavljivati svugdje oko nas i sve to će nam ih stalno potvrđivati, podsjećati nas na njih. Jer to je san, naša kreacija, svijet straha koji živimo i sve smo prilagodili njemu. On je uvjerljiv, dominantan, moćan i uvijek gladan. Hranimo ga fokusom na probleme, na dramu i patnju. Sunčanom danu usprkos, mirisu proljetnog cvijeća i smiješnoj formaciji oblaka koji podsjeća na debelog mačka Garfielda.

Citat iz knjige “Ljubav u knjizi”