Tijelo će nam jasno kazati volimo li mi sebe. Ono će se zahvaliti za našu Ljubav lijepim osjećajem opuštenosti, blaženstva i neke ukupne sreće. Jednako tako, gorljivo će nam ukazati u kojoj mjeri programi upravljaju nad nama, kakve odluke donosimo, gdje nam je pažnja. Bez ikakva ustezanja ukazivat će na svoju zapuštenost negodovanjem, stresom, bolestima i patnjom.

Dakle, ocrtavamo li svojim tijelom materiju prema kreaciji Duše ili zamislima uma? Je li nam tijelo poluvodič, vodič ili supervodič Ljubavi prema sebi?

Zamislimo da je ono mehanički stroj s vozačem – nama – i energija koja ga pokreće dolazi isključivo iz vozača. Vozač je, opet, spojen na Izvor koji ga napaja u neograničenim količinama. Promotrimo sada malo, kolika je propusnost te energije s Izvora u samom vozaču? Što mislite, posjedujemo li mi svu tu golemu moć ili je zapravo samo propuštamo kroz sebe? Ljubav ne pripada nama, on nije polog u našoj svijesti kojim možemo trgovati, ona je Bivanje, stalnost koja je oduvijek bila i bit će. Ako Ljubav protječe kroz nas, onda će se ona izražavati u svojoj punini bez zadrške na svako vozilo koje napajamo njome, direktno ili indirektno. Prvenstveno je to naše tijelo, pa tijela drugih ljudi i bića u našoj neposrednoj blizini, kao i stvari oko nas, te cijelog planeta Zemlje. Realitet koji živimo sasvim nam precizno kazuje koliko Ljubavi propuštamo kroz sebe, sve nam na to ukazuje, počevši od našeg tijela!

Čistiti svoj život znači raditi na propusnosti Ljubavi kroz sebe. To znači Biti supervodičem, napajati Ljubavlju sve što se napajati dade. To je Ljubav koju ne posjedujemo! Nema gubitka, uvijek je to samo davanje, pretakanje Ljubavne vode iz mora u rijeke koje opet utječu u mora. Ako osjećamo gubitak, onda trebamo čistiti, jer je to znak da smo grčevito ručicama stisnuli ono malo Ljubavi što osjetismo, prigrlili je u strahu od gubitka i ne damo to blago nikome. E, to je onda samovažnost i egomanija, jer grlimo interpretaciju Ljubavi, program o njoj koji kaže: ti si vlasnik.

Citat iz knjige Ljubav u knjizi