Tijelo je savršeni instrument svijesti. Ono je niz od bilijuna sitnih sondi koje opipkuju vibraciju prostora u kojem se nalaze i uravnotežuju se kroz sinkronizaciju s njim. Oni isto tako u svijet ispaljuju hice energije koja se potom manifestira kao stvarnost. Vječna je to igra, izmjena slika, raspoloženja i energije! Baš kao zvijezde i galaktike koje se igraju po svemiru i uvjetuju se jedan s drugim. Svaka stanica, molekula, atom, koliko god sitno da išli, vrhunski je senzor svjesnosti našeg ukupnog Bivanja na svim nivoima, vidljivim i nevidljivim. Ako je kaos u našim životima, zbrka, strka, panika i nered, onda je to i u tim finim slojevima našeg tijela, svakom njegovu djeliću.

Unesimo zato Ljubav u svoje tijelo! Razgovarajmo o Ljubavi sa svojim udovima, koži, svim organima ponaosob. Činimo to i svojim kostima, svojoj vodi u tijelu, vodimo Ljubav sa sobom. Ako teško ide, pogledajmo na slikama ili internetu kako izgledaju naša pluća, srce, jetra, organi za probavu. Pozorno gledajmo neko vrijeme u tu divotu, zatvorimo oči, zamislimo ih u sebi i kažimo im: Volim te! U jednom trenutku, zbog te divne posvećenosti, dogodit će se istinska Ljubav, orgazam, eksplozija! Odjednom ćemo postati svjesni svoje percepcije sebe kao Jedinstva, cjeline, umjesto kao uma, tijela i Duše. Prava istina je da nisu troje, nego Jedno. Odvojenost je bolest, patnja i raspad sistema.

Kad se Duša integrira u tijelo, ona prianja za svaku njegovu česticu, raste zajedno s njim u svjesnosti. Pitanja o tome gdje je Duša u tijelu su apsurd! Je li ona u srcu? Je li u mozgu? Gdje je Duša zaista? Ako rastočimo materijalistički koncept tijela i promatramo ga kao vibraciju svjetla, energiju koja leluja i pleše u nekom apstraktnom polju, gdje tu može biti Duša?
Ako je voda napunjena u posudi do vrha, gdje je ona u njoj?

Citat iz knjige “Ljubav u knjizi”