Um ima vrhunske argumente da nam ispriča priču kako mi nešto ne možemo, kako nismo vrijedni, jer eno, Mate i Šime su probali, pa su propali.
A kakve argumente ima Srce? Ono nikad ne kaže: “Čuj, Jakov je probao, pa vidi ga, baš je jadan!” Srce kaže ‘Volim te’! Ono ništa drugo ne kazuje jer zna da iza sebe ima Beskonačnost.
Donošenje odluka je istinski izazov. Treba imati snage za otpustiti pouzdane argumente uma, jer eto Mate je zaista propao, pa vidjeli smo to na svoje oči! Ali nije to snaga nekog građevinskog stroja koji ruši veliku zgradu! Ne, to je fina struja svjesnosti koja će uzeti ono nečujno, nevidljivo, ono iza argumenata, iza priče. Mi možemo taj fini tok svijesti nazvati bilo kojim imenom, ja ga zovem Ljubav. Pod tim imenom sam sveo sve sile iz svih legendi kroz ljudsku povijest, bila to Prana, Chi, Spirit ili pak Sila iz filmova “Ratovi zvijezda”.
Zato, kada život od nas traži da odlučimo, zapravo nam govori: “Upotrijebi Silu divni čovječe, uzmi je sad, odmah!”
Dopustiti Ljubavi da nas vodi ne znači biti lutka na koncu programa i sjećanja. To znači imati povjerenje u nešto nevidljivo, apstraktno, a opet toliko moćno da kompletnu stvarnost drži na okupu. Povjerenje je poput dlijeta, njime oblikujemo i osnažujemo svoju volju da živimo slobodnim životom.
Voljeti svjesno je umijeće življenja. Zato volite u izmijenjenim stanjima svijesti jer možete svjedočiti Sili kako djeluje. Svako drugo Volim te u uobičajenim stanjima svijesti će vas podsjetiti na to iskustvo. Imat ćete povjerenje, jer kao što svjedočimo propalom Mati, ako koristimo Silu, svjedočit ćemo i osnaženom zanosu Ljubavnog stvaranja vlastite slobode. Onda možemo stvarno odabrati, biranje je tada pravo, a ne tek ideja koja se vrti po pamfletima i izjavama drugih ljudi!
Neka Ljubav bira, a ne um.
One thought on “Tko zapravo bira?”