Jednom, prije mnogo godina, fondacija koja je sponzorirala moja istraživanja pozvala me da im pomognem završiti jedan antropološki istraživački projekt na Haitiju o vudu religiji. Otišao sam tamo i radio s jednim lokalnim antropologom. Jednom prilikom pričali smo o vuduu. Rekao sam mu da to radi samo ako u to vjeruješ. Inače, vudu je jedan od najčudesnijih sistema iscjeljivanja na planeti! No, njegovi praktičari “okreću strane”, ovisno tko ih angažira i zašto, tako da vudu može biti i vrlo zastrašujuća disciplina energetske manipulacije nad osobom.
Haićani su odmalena odgajani kroz strah od vudua – da će ih ubiti, ozlijediti ili opsjesti. Čak se nitko nije usuđivao spominjati ime haićanskog predsjednika François Duvaliera, kojeg su zvali “Papa Doc”. Sami spomen njegova imena im je utjerivao strah u kosti da će isprovocirati njegov bijes i osvetu na duhovnoj razini vudu magijom.
Taj antropolog s kojim sam se upustio u raspravu je debatirao da vudu uvijek radi, bez obzira na naša vjerovanja, te da je to energetski imprint. Raspravljao sam se s njim, žustro braneći svoje u uvjerenje o nužnosti vjerovanja u tu priču da bi vudu funkcionirao. Predložio mi je okladu: on će pozvati vudu praktičara koji će raditi na meni na daljinu, a ja ću iskreno reći osjećam li što. Pristao sam. Odmah nakon toga obratio se jednom seljaku par kuća niže. Razumio sam dovoljno francuskog da razaznam kako mu govori: “Nemoj ga ozlijediti, samo ga nauči lekciju”.
Tog vikenda vratio sam se u Los Angeles na par dana. Pričao sam svojim kolegama o vuduu i zajedno smo s dozom podsmijeha komentirali to vjerovanje i strah Haićana koji je nam je bio apsurdan. Bilo je sve u redu par dana, no u utorak sam osjetio neizdrživu bol u stomaku, dobio sam strašan napadaj! Legao sam na kauč i htio pozvati hitnu pomoć. Taman da ću birati broj hitne, kad odjednom zazvoni telefon! Operaterka je rekla da je poziv s Haitija i pitala me želim li ga prihvatiti. Potvrdio sam iskrivljena lica od boli. Bio je to onaj antropolog: “Alberto, nismo stigli ništa učiniti preko vikenda, evo tek sada. Je li nešto osjećaš?” Rekao sam mu: “Daaaa! Molim te, što god da radi, neka odmah prestane!”
Uskoro je bol nestala. O, da, jesam, išao sam sutradan kod liječnika, naravno, radio pretrage, tražio tragove zatrovanja. Ali sve je bilo u redu!
Ehh, koliko li sam samo naučio o svojoj aroganciji! Bahatost zapadnjaka i podcjenjivanje energetskog rada je neizmjerna!”
Alberto Villoldo