“Svaki dan mi je isti, a vidi, kod drugih je ludilo, prva liga su im životi!”

Ipak, kad pogledamo malo podrobnije, vidimo da je i njima svaki dan isti, i praktički, život je teška tlaka, dosadan, istovjetan, iscrpljujući. Ma koliko god vi poput Batmana niz litice luđački letjeli i živjeli punim plućima, u konačnici sve je to jedna velika dosada, zapravo vrištanje iznutra da se stresom oplemeni rutina i depresija. Možda je i David Attenborough govorio: “Ufff, dosadilo mi je više ovo, hoću kućiiiii”, a mnogi su mu zavidjeli i projicirali vlastite snove u njegovu stvarnost. Upravo je rasulo privatnih života slavnih ljudi preslik unutarnjeg kaosa.

Poanta je u tome da taj iznutra, taj tužni i zapušteni – da on živi! On nije u spektaklu rizična života, nema ga na tamnoj strani mjeseca, niti u tunelu ledene arktičke pećine, nego je stopljen s nama u vječnosti, svugdje ga vučemo sa sobom, a on je tako težak kad je tužan i zapušten…

Taj živi u svjesnosti, u pažnji, u prihvaćanju i predanosti. Jesmo li njega pitali kako živjeti? Jesmo li ga pitali želi li se on zaletjeti se niz liticu u batmanskom odijelu? 🙂

Sreća je u uravnoteženom odnosu s njim, sreća je kada je on sretan. Kad nas ne prati poput sjene i vapi za pažnjom, nego kad živi s nama.

A tko to, tko je on/ona?

Eto, odatle krenimo 🙂

“Kad sam bio u Japanu, sjedio sam nasuprot jednog budističkog monaha. I monah je pričao o tome kako je bio na postu. I dok je on pričao, ja sam čistio i promatrao. Odjednom sam začuo glas kako govori:

“Ali on nije razgovarao sa mnom!”

Upitno sam pogledao: “Što..?”

I tako, sjedim tamo i slušam nekog kako govori: “Nije pričao sa mnom!”

Drugim riječima, njegovo tijelo je meni govorilo: “Nije pričao sa mnom! On posti, ali nije dobio moju dozvolu da to radi!”

Na to sam rekao: “O? Pa dobro, idem čistiti s tim!”

Tako, ja čistim, ali tijelo… Tijekom cijele večeri sjedim tamo, a njegovo tijelo mi govori: “Nije me pitao…”
Znate, to je kao u psihologiji, to se zove…ne mogu se sad sjetiti, kad klijent stalno pita jedno te isto pitanje, jednostavno ne prestaje! A sad je tijelo tog monaha ponavljalo da nije razgovarao s njim! To nam se svima događa, jer sve radimo intelektom! No, postoji dio nas koji kaže: “Pa nije me pozvao da sudjelujem!”

To je ono što nam se većini dogodi kad upadnemo u nevolju, ne uzmemo u obzir našu cjelovitost i sagledamo je kao takvu! Intelekt stalno misli da zna bolje.”

Hew Len