Zašto čovjek treba svrhu? Pa oko svrhe gradimo svoj lik i djelo, gradimo taj takozvani ego. On postaje neko središte identiteta, a oko njega je svijet, događa se život. Kao da je svijest neka lopta, a u njezinu središtu je ego i svu nutrinu lopte on mora poznavati. Treba mu biti logična, opipljiva i da u njoj nema iznenađenja.

Nama je smisao života najčešće neki identitet, neka uloga, posao, karijera, spasitelj planeta, što god. To je naravno u redu, ali uvijek imajmo na umu da sve to služi iscjeljenju, a ne intelektu / ulozi. Kao što kažemo da novac služi iscjeljenju, da mu je to jedina svrha – da nam bude podrška na putu prema iscjeljenju ili recimo, u potrazi za smislom. U to je uvijek pametno investirati. U “znanost” o novcu treba unijeti Duh. To će ublažiti stres jer će novcu dati svjetlosni smisao.

U zoni komfora (to je ona lopta gore) nema Duha. Ima samo volje za posjedovanjem i ovisnosti, sve je dobro utvrđeno i poznato. Duh tu ne može pristupiti jer ga se ne vidi, ne može ga se držati pod kontrolom. To je najčvršći kriterij zone komfora: sve u njoj mora biti poznato!

Nama smisao uvijek treba biti Duh. U konačnici, to i jest smisao svega. Iz toga je sve nastalo i tomu se sve vraća.

Ima ona jedna kineska priča o beskorisnom drvetu. Stolar, koji je traži drvo za posjeći, prilazi ogromnom starom hrastu prepunom krivina i čvorova. Stolar ga nakratko pogleda, odbaci kao beskorisnog i ode. Slijedeće noći drvo mu se pojavljuje u snu i kaže: “Da sam bio koristan, davno bi me posjekli.”

I zato što je drvo mnoštvu stolara poput njega bilo beskorisno, naraslo je ogromno i doživjelo duboku starost. Ono prolaznicima nudi hlad, zaštitu od kiše, a pticama pruža prostor za gnijezdo. Drvo jednostavno živi. Ono ne postoji da bi služilo nekoj svrsi. Njegovo postojanje dovoljno je samo po sebi.

Kada vam je svrha života život sam, možete se u njoj održati cijeloga života. Ta je svrha poput astronauta koji iz svemira promatra Zemlju i sve mu je u redu, u svemu vidi smisao.

Za puno toga kažemo da imamo u sebi. Znamo reći da u sebi imamo Božansku iskru, da imamo snagu i moć života, da imamo puno Ljubavi, da posjedujemo moć kreacije i stvaranja. Kažemo da imamo dušu. Dakle, svašta mi imamo, ali ništa ne primjenjujemo! Za sva ova čudesa treba nam mali napor. Želimo ih primijeniti u svojem životu, konkretno i direktno, a ne ih cijela života nabrajati kako ih imamo u sebi, a istovremeno puno je patnje i boli!

Dakle, kako primijeniti ono što imamo u sebi? O tome je ova meditacija, jer to je smisao. Mali napor je put.

Pridružite nam se! 🧡

Meditacija disanjem izgleda ovako:

Nešto više o ovoj praksi pogledajte ovdje:

Meditacija disanjem održat će se ONLINE, u ponedjeljak, 26.01.2026., s početkom u 20 sati. Cijena meditacije iznosi 6 EUR. Uplate molim na račun. Prijave, podaci o uplati, kao i sve dodatne informacije mogu se dobiti putem maila: mino.nenky@gmail.com; ili na Messenger: https://www.facebook.com/neno.ljubic/

Vrijeme trajanje radionice je oko sat vremena. Molim pripremiti prostor za ležanje u blizini računala te neki prekrivač, jer na početku disanja zna biti malo hladno. Meditacija se može pratiti preko računala, laptopa, tableta ili mobitela. Preporučuje se korištenje slušalica. Molim izbjegavati mobilnu internetsku mrežu (4G) zbog nestabilnosti i čestih prekida te se umjesto toga koristite Wi-Fi mrežom.

Vidimo se! ❤️