“Problem” kod praksi poput Ho’oponopona koje se bave otpuštanjem ili čišćenjem nekih slojeva svijesti je što iza njih postoje linearna očekivanja. Mi jednostavno funkcioniramo po sistemu 1, 2, 3, 4, 5, 6… No, niti su se problemi, sjećanja i podaci nagomilavali na taj način, niti će se otpustiti na taj način.
Dakle, moramo najprije otpustiti ideju da će prvo otići Mate, zatim Šime i njegova žena, pa onda Pero. Neće. Jer kad rekapitulirate svoja sjećanja, kako su se ovi pojavili u vašem životu? A pazite, ovo je tek ono vidljivo! Zamislite kako to izgleda u nevidljivom svijetu! Karcinom je nevidljiv gotovo do pred sam kraj. Prehlada ne nastaje odmah. Prvo se tijelo neko vrijeme bori s njom, a zatim ona odjednom navali u par sati.
Treba imati na umu da se u nevidljivom svijetu događaju prave drame. No, mi za to nemamo pojma. Ide to i u obrnutom smjeru – nevidljivo se događaju i procesi otpuštanja, koje također ne vidimo. Dakle, postoji nevjerojatna energija koja se akumulira ili otpušta, a da mi o tome nemamo pojma.
Svi ti procesi proizvod su nagomilavanja nekog potencijala, korak po korak. Mate, Šime, njegova žena i Pero – bili su prekrasni ljudi na samom početku. Ali mic po mic, nešto se događalo i kreiralo kaos kojeg se mi danas želimo riješiti. Ali ne mic po mic, mi želimo da oni odmah nestanu! To su linearna očekivanja.
Ho’oponopono je inteligentna praksa. U nju je integrirano znanje koje rasipa nagomilanu negativnu energiju na najbolji mogući način. Znači, to je mehanizam koji ne uklanja konzervu po konzervu s vrha gomile, nego izvlači one s dna. Ali mi ne znamo točno koje i ne zanima nas, jer imamo povjerenje. To se zove svjesno i nelinearno otpuštanje.
Nesvjesno gomilanje je ono kada se svaka konzerva neometano i nevidljivo slaže u veliku piramidalnu strukturu od koje nakon duuugo vremena vani izviri samo vrh (Mate, Šime, njegova žena i Pero, bolest, debljina, siromaštvo), a nama je odjednom ajme.
Očekivanje je zurenje u vrh te gomile i čekanje da se raspadne. Mi tada ne otpuštamo. Dapače, svojim očajem, strahom i patnjom još čvršće držimo tu pojavu jer joj dajemo svoju energiju. S druge strane, povjerenje je unutarnji mir koji zna da sve ima svoj tijek, proces i inteligenciju. I onda nas potiče da dopustimo sebi pogled ispod površine, u cjelovitu sliku. Tako funkcionira Ho’oponopono.