Već dugi niz godina zapisujem snove. Ta ideja mi je došla spontano, iz znatiželje da naučim nešto o sebi.

Dakle, u snovima se događa jedan zanimljiv fenomen. Područja, ulice, kvartovi, zgrade – uvijek izgledaju kakvim sam ih doživljavao u ranom djetinjstvu! Premda svi ti objekti i zone u svakodnevnoj realnosti prolaze kroz transformaciju i danas izgledaju sasvim drukčije, te gotovo svaki dan fizički prolazim kroz ta područja, u snovima ona uvijek izgledaju kao prije 30 ili 40 godina. Ondje gdje je bio makadam, ostao je makadam. Gdje je bila livada, a danas su zgrade, ostala je livada. Cijelo je mnoštvo takvih primjera.

Zanimljiv je i fenomen snova u kojima sam stalno ljut na neke osobe. Ne sjećam se stvarnog razloga za to, ali te ljude uvijek sanjam kroz frustraciju i ljutnju. To su članovi obitelji koji više nisu među živima, a među njima sam boravio kao dijete. Dakle, nekakva reakcija koju sam zaboravio, ostala je napumpana i zabetonirana u podsvijesti.

Kada dugo godina pratite svoje snove, zamijetite uzorak. Neke situacije i prizori stalno se ponavljaju, nikad se ne mijenjaju.

Možete li zamisliti koliko se duboko sve ono što proživljavamo urezuje u našu podsvijest! A tek u doba djetinjstva! Zašto tada najviše? Možda zato što smo najotvoreniji i najviše upijamo?

U nama živi prošlost. To su cijeli gradovi, civilizacije, sve njihove zabrinutosti, strah i problemi. To je kao ona stijena iz SF knjige Grega Beara “Eon”, koja je jednog dana osvanula u Zemljinoj orbiti. Otkrivši da ima vrata, ušli su u nju i zatekli beskonačnost. U našoj podsvijesti živi jednako tako tvrda beskrajna količina podataka koji nam pojašnjavaju što je to svijet, što valja, a što ne, što je istina, a što nije.

To su uporne strukture prastare stvarnosti. One su doslovno integrirane u našu podsvijest i tamo žive dugo godina, ne žele tek tako ustupiti mjesto promjenama i transformaciji.

Čišćenje naših sjećanja ozbiljan je posao. To je doista pravi rad. Sjećanja su realnost koja se integrirala u nevidljivu sferu iza intelekta, iza “znanja” i od tamo upravljaju našim životima. Svijet nije ni izbliza takav kako nam izgleda. On je sazdan od nevidljive paučine iz prošlosti, tko zna koliko daleke.

Budite uporni! Posao je to cigla po cigla, nit po nit, Hvala po Hvala… Svaki vaš Volim te, rez je unutar te lažne strukture i bistrije oči za bolje sutra.

❤