Možemo li se sjetiti ovog dogovora? Kako to da smo pristali na ovo? Kad je to bilo? Ne znate, zar ne? U ovoj slici su svi arhetipi iz svih priča ikad ispričanih, svih bajki, podsvjesnog, nesvjesnog, nadsvjesnog, vjerskog, ateističkog, velik je to spisak. Odgovornost za ovaj prizor je energetskog porijekla, nije u pravednosti, u moralu ili istini. Ona je strahu za golu egzistenciju, za nas i našu djecu.

Ovo je dogovor, ali zaista! Negdje, nekad, u jednom trenutku smo pristali na ovaj san. Sad ga sanjamo i poput razjarenog bika bjesnimo u areni života, a markantni toreador bode vilama i podsjeća na bolnu činjenicu ugovora da ćemo ostati nesvjesni, a zauzvrat, imat ćemo obilje slijepog fokusa na tzv. moderni svijet, šarene pokemone i plavu boju Facebooka na dlanovima drhtavih ruku. Imajmo na umu da je to ugovor nevidljivom tintom ispisan, poput konja što je za stolicu vezan, a samo ga strah drži od potpune slobode.

Raskinimo svoje spone sa strahom jer to je prikriveni zdenac želja, očekivanje djeteta koje na Badnju večer u dimnjak bulji, to je netko drugi koji nam se cijelog života opisivao kroz bajke i basne o smislu ropstva i njegove korektnosti. Ne treba urlati po ulicama, ne treba oblačiti uniforme, dovoljno je otpustiti duboko sjećanje u kojem je sve to sadržano i stalno nam šapuće stavke iz paklenog ugovora.

Moramo preuzeti drugu vrstu odgovornosti za ovu sliku gore iznad! Odgovornost je to osobne naravi, nikako kolektivne, jer je to iluzija. Prvo sam bio Čovjek na planeti Zemlji, pa sam onda postao ljudi jer sam u to povjerovao. A i ti si Čovjek, ovo je naš svijet i moramo ga otpustiti iz sjećanja, raskinuti svoje osobne emocije s njim, razrijediti ga s osobnom Ljubavlju, s tom kapljicom svijesti što je ovdje došla s namjerom i ambicijom da cijelo more oplemeni. Kad u tome uspijemo, kad se oslobodimo kolektivnog, onda ova slika više neće moći postojati. Neće biti energije koja bi je održavala jer smo je uložili u Ljubav, u izvornu svijest Sebe.

Sjetio sam se da sam ja sve to, i ja sam taj koji mogu to i promijeniti, mogu otpustiti. Učite svoju djecu da su pokloni u njima, da su pokemoni u njihovim srcima skriveni! To su misije razrješenja paklenih sjećanja i spona s predatorskom sviješću. Učite ih iz Sebe, ne iz uma, jer je osviještena Ljubav temelj bilo kakve transformacije. Ako izađu iz svog doma popraćeni poljupcima osviještene Ljubavi, gradit će nova sjećanja, ona od pažnje i znanja o vlastitoj moći da u korijenu sasijeku odvratne nakane šaptača o tome kakav svijet treba izgledati, što je ispravno, a što ne.